Kao ’’predstavnik’’ studenata na ovom blogu, mislio sam da je potrebno da se oglasim, i pojasnim zašto mislim da je ovaj protest opravdan. A zašto da pojasnim!? Zato što sam na sajtu Blic-a, kada se prvi put pojavila priča o mogućem protestu, pročitao veliki broj komentara u kojima građani govore kako su studenti lenji, kako traže više nego što zaslužuju, kako im je ova bolonja i više nego olakšala studiranje itd. Tada mi je postalo jasno da dosta ljudi nema pojma o čemu se ovde radi.
Kada mi je brat rekao da planira možda da ode iz zemlje po cenu ponovnog upisivanja master studija, ja sam rekao idi. Pri tome, kao I svaki put kada je razgovor o tome ’’otići ili ostati’’, nisam uopšte razmišljao o dobrim stranama ostajanja, već samo o lošim. Čini mi se da svi tako razmišljaju...
Čini mi se da ima toliko stvari o kojima može da se piše, a vezani su za internet... Ono što je sigurno tačno jeste da njegova važnost svakodnevno raste, i da je on medij koji se najbrže razvija. Ušao je u naše svakodnevne živote, postao navika, potreba... Iskorišćen je za sve vrste privatnih i poslovnih komunikacija, i kada pogledate mogućnosti, od chat-a, SNS sajtova, blog... zapravo sve i jeste u komunikaciji.
predpostavljam da ste svi već videli da je vlada srbije uplatila 900 000 dolara kao odštetu za kovačevića... ako niste, možete ovde da pročitate...
http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=9&status=jedna&vest=141899
ili na naslovnoj strani vesti b92, svejedno...
inače u ovom trenutku prilično kasni isplata studentskih stipendija... kontam da nemaju para u budžetu...
ali najjači deo teksta mi je:
.. samo je jedan od naslova koji se pojavljuju u medijima. Tu su i pojmovi kao što su myspace, sns, socijalni sajtovi i tome slično... Ja imam profil na facebook (što znači da postojim, jeeej!) ali mi nisu baš najjasnije sve te stvari pominjane u tim prilozima, tekstovima itd. Tako sam odlučio da pitam mog prijatelja bliskog facebook podzemlju, kada je pravo vreme za korišćenje facebook-a, pošto on zna iskustva mnogih ljudi, a treba biti u toku ovih dana...
evo jednog teksta objavljenog u blicu, sa kojim se slazem u potpunosti...
Država prebacuje teret na studente
Država prebacuje teret na studenteZa visoke školarine samofinansirajući studenti u Srbiji ne dobijaju bukvalno ništa. Nastava se organizuje u prepunim slušaonicama, fond knjiga u bibliotekama godinama nije obnavljan, na pojedinim fakultetima ne postoje udžbenici za ispit, već se studentima nudi spisak literature na stranom jeziku, pa sami moraju da se snalaze.
Fakulteti se pravdaju da su cene paprene zbog toga što od države dobijaju
Ovo je objavljeno na BBC-u, i pominjemo se i mi, kao Srbija... Mislite o ovome...
HIV's spread around Europe mapped
Scientists who have mapped HIV's spread across Europe say holidaymakers infected abroad are largely to blame.
By analysing samples from 17 European countries, the international team tracked the movement of the virus around the continent.
Their map shows Greece, Portugal, Serbia and Spain are big HIV exporters, with many tourists to and migrants from these countries leaving with the virus.
Male stvari život čine! Koliko ste puta čuli tu rečenicu? Ne znam da li je to nekada zapisao neki veliki, ili mali mislilac, pisac itd… Ali znam da tu rečenicu govore mnogi, i da mi ona često dođe pameti... A kada malo bolje razmislim, ja mislim da i jeste tako...
Ja volim onaj osećaj kada me ujutru probude sunčevi zraci koji se probijaju kroz prozor i nateraju me da otvorim oči, kada krenu da me miluju po kapcima... Onda ustanem i ritualno popijem svoju prvu jutarnju. A dok mi se taj golicavi miris crnog napitka igra sa nozdrvama, proveravam ’’internet obaveze’’...