Zanima li uopšte nekoga mišljenje tih...korisnika?
Iz mora komentara i pritužbi na ovu temu, jer ovo definitivno nije blog gde ćemo se radovati tome što jeste postignuto – nego poređati šta nije, a i šta bi smo mi – Korisnici (zamisli bezobrazluka!) voleli ili mislili da treba, izdvojiću samo par...
Kada je blagi bog delio toplinu, empatiju i mentalnu živahnost, očigledno je da je jako pazio ko će mu sedeti u prvim redovima. Tako su se Tamo našle i neke, meni veoma drage Face :
Vlasta, Bili Piton, Skyspoter, Jelena Gall, maksa, vishnja, darkonduty, Jack Bauer, Margitina Mama, omega (i, zamalo - Srki Pajić) priznaćete da predstavljaju jako dobro društvo.
Nema potrebe da otvarate tekst jer ga ispod nema, ali hvala Vam na čitanju : )
Jednostavno : ne zaboravite Budućnost.
Neki bi trebalo i Tada da rade nešto Pametno.
"U ovom protestu, umesto da demonstrante samo na trenutak vidite iz trolejbusa ili automobila kako mašu zastavama, srešćete ih gotovo u svakoj „šetnji“ po Internetu. Umesto zastava i uličnih grafita, ugledaćete stotine svakojakih sajtova i narazličitijih web-portala koji su postavili banere sa pozivom da se spase Petnica."
http://www.savepetnica.com/
"Procenjuje se da će posle sedam dana potpisivanja, ovu prvu elektronsku peticiju potpisati ukupno oko 8.000 ljudi, dok će broj potpisnika izvan Srbije biti bar 3.000."
Zajebali ste se. Biće ih više. (Unfuckable )
«Započeli smo ovu akciju revoltirani činjenicom da se Vlada Srbije i njene institucije olako odnose prema jedinstvenoj, vrhunskoj obrazovnoj instituciji u zemlji», kaže dr Milovan Šuvakov, jedan od članova neformalne grupe «Čudesna šuma», inače istraživač na Institutu za fiziku u Beogradu. «U startu nismo ni slutili koje razmere će ovo dostići, mada smo bili pripremljeni na sve. Našli smo snažan računar sa dobrom vezom ka internetu, optimizovali skripte kako bi izdržale veliku posećenost i potom pratili posetu», kaže Šuvakov, objašnjavajući kako se nada da će, uz spašavanje Petnice, ovom peticijom bez papira dodatno podstaći državu da više obrati pažnju na obrazovanje koje je «dugoročno gledano, direktno ulaganje u buducnost».
izvor
update
Idemo !
Primetio sam sinoć vest koja otvara dosta pitanja, ali i budi neka lepa ili manje lepa sećanja, a sasvim sigurno - izaziva podeljene reakcije.
Predlažem da na kraju svog komentara, stavite boldovano : podržavam ili - ne podržavam.
Dakle, vest :
Edit : Što bi rekla ona stara pošalica Nadrealista sproću Sutjeske i izvlačenja Vrhovnog štaba iz obruča :
"Švabe, Švabe...po - gle - da - jte se - ma - for !" ...dakle, ovde imamo nešto slično, zahvaljujući Najvećem i Najmaksimalnijem Čarobnjaku Bloga - maksi83 : semafor koji se apdejtuje na 3 minuta i koji daje trenutni rezultat opredeljivanja blogera za i protiv đačkih uniformi. Hvala, makso !
Kada se na jednom Unfuckable blogu, i pored već prisutnog i uredno najavljenog domaćina, pojave Exitus letalis, Drago Kovačević, ex – lektorka, dsandic, Spiridon, mariopan, angie, A. Stošić, drug.član...(dodajte po volji)
d_sandic
bojan ljubomir jugovic
maya.sangoma
Healer
marco_de.manccini
myredneckself
njanja_de.manccini
scabies
reanimator
Ninoslav Ranđelović
dragoljub92
Alava
maksa83
ipsi
update:
Mislim da svaki glas treba da se čuje i da više tekstova treba da bude dostupno. Apelujem
„Vežbamo za film, kume. Ti ćeš ovo isto da radiš, samo sutra..."
Karađorđe - Miloš Obrenović
Josip Broz Tito - Aleksandar Ranković
Toma Nikolić – Vojislav Šešelj
Vojislav Šešelj – Vuk Drašković
Milo Đukanović – Momir Bulatović
Milo Đukanović – Ratko Knežević
Nenad Čanak – Miodrag Kostić
Rade Bulatović – Gradimir Nalić
Ceca Ražnatović – Milorad Ulemek
Mile Luković – Dušan Spasojević
Dragan Kićanović – Zoran Slavnić
Boris Tadić – Dragan Šutanovac
Goran Pitić – Aleksandar Vlahović
Đenka – Mirko Topalović
Najmanji zajednički sadržalac za ovu šarenu skupinu likova je - kumstvo. U našem narodu se kaže „Bog na nebu – Kum na zemlji.“
Sve češće se, međutim, ta umotvorina konvertuje u „...Kum pod zemljom.“
„Puška okačena na zid u prvom činu, u trećem činu mora da opali"
Mada u „najboljim godinama“ još uvek ponekad umem sebi priuštiti i malo nepatvorenog mazohizma, kao obavezni trening krvotoka, želuca, logike, strpljenja i sveopće izdržljivosti.
Odmah da se razumemo – tu ne spadaju povremeni „Ko izdrži duže“ ekscesi slušanja narodnjaka s prijateljima u kojima, a što to ne reći - često pobeđujem.
Ovih dana, kretanje ulicama znatno je otežano.
Ok, saobraćaj je u rasulu – ali uvek je. Autobusa, recimo ima - ili premalo ili – previše. Ko ne veruje u ovo poslednje nek' se instalira u Desktopa Stefana negde oko 16h.
Da, raskopavaju pola grada – ali i to stalno rade. Beograd je verovatno najveće arheološko nalazište...ili pre će biti - rudnik, čim tako mahnito kopaju, što bi kum moj rek'o ...“k'o zlato da vade!“
Neko demonstrira pred Vladom – pa, ni to više nije nikakva novost. Bila bi novost da niko ne demonstrira.
Dakle...?
- Bulevar srušenih snova ili Belgrade by Night -
Kada govorimo o muzičkoj erupciji s kraja sedamdesetih i početkom osamdesetih, postoje neka mesta i neka imena koja nikako ne smemo zaobići.
Podsetimo se, tih godina... lagodno i udobno je bilo okupiti ekipu od par sličnih, i uz malo sreće i par rifova zajahati novi talas koji je plavio Evropu.
Solistima je sve to išlo malo teže, ili – specifičnije bar, naročito ako usled hroničnog nerazumevanja okoline, od ranog detinjstva, uz osvedočeni supertalenat, izbruse manifestno osobenjaštvo kao „odbranu od svih zala“ i praktičnu osobinu da idu glavom kroz zid....pa - negde dobiješ, a negde izgubiš. Upornost izvitoperena do destruktivne tvrdoglavosti, vanserijski dar koji ostaje nedorečen okovan imperativom kvalitativne perfekcije, pogrešni izbori i pravi izbori...
Ovo bi mogla biti priča o tome.