Lako je baviti se umetnoscu kada si gladan, kada ti nedostaje najosnovnije za zivot, uostalom umetnicima malo treba, kazu, a dodatno je sve lakse kada je nestasica opsta, a strasno lice prave, masovne gladi, nije prazna prica nego se pojavljuje iza svakog coska….
Kada uz sve gore pomenute stereotipe, dodate jos jedan, vreme opsteg previranja, drustvene
Hajde da progovorimo koju o Makedoniji. Prelepoj zemlji u kojoj zive mirni, vredni i dobrocudni ljudi, zemlji koja se o nas nije ogresila ni kad smo ono, koliko onomad pravili da ne kazem sta svuda okolo po bivsoj Jugoslaviji. Iz koje smo jedino otisli mirno, pokusavajuci, koliko se secam, da im skinemo i odnesemo, izmedju ostalog i jedini ozbiljan radar koji su imali, onaj na aerodromu u Petrovcima kod Skopja....
Sala i istorijske reminiscencije na stranu, dole na jugu nalazi se zemlja, nama znana kao Makedonija, koju, eto, cudnim sticajem okolnosti, na ovaj ili onaj nacin, ne priznaje
Nacizam. Postoje milioni dokumenata o njegovoj pojavi u istoriji covecanstva, meni je zapala za oko ova fotografija: ulazak britanskih vojnika u Bergen Belzen, jedan od koncentracionih logora rasutih svuda po okupiranoj Evropi, logoru koji cak nije bio zvanican logor za istrebljenje, zamalo da napisem logor smrti, kao da svi to nisu bili. Sam dogadjaj sa