Negde pred Novu godinu, na pitanje jedne prijateljice, šta želim u 2009.god. rekla sam - u 2009.god. hoću i želim da učim francuski. Ovih dana sam u potrazi za dobrim učiteljima. Ovaj mačak Henri, izgleda da je uzeo 30-tak časova, sudeći po onome kako govori francuski. Ja ću uzeti više časova, a pošto sam sluhista i volim da učim, neću zanemariti taj svoj dar, iskoristiću ga i govoriti bar za klasu, dve , bolje od njega.
Izgleda da opet patim od akutnog nemanja inspiracije za pisanje, a da ne bih pisala deseti post na iste, ili slične teme, koje se mogu naći ovde na blogu, ćaskaću malo s vama.
Ne pas se pencher au dehors! Nicht hinauslehnen! Sećate li se ovog upozorenja u vozovima Jugoslovenske državne železnice u prošlim vremenima, bivše drzave? Ili, - u slučaju nezgode povuci ovu kočnicu! Ili, ne upotrebljavaj
Postoje mnogi razlozi zbog kojih ljudi pišu blogove. Jedni da komuniciraju, drugi da se "ventilišu", da sretnu druge ljude, da se pokažu, neki zato što im je dosadno, neki da budu anarhični, da budu odvratni, da kultivišu neke političare i slavne, ali je očigledno da ljudi koji pišu food-blogove to čine zato što vole hranu i vole dobro da jedu. Ovo je jedan post sa mog food-bloga (crosspost), za koji spremam relaunch ovih dana , kad se završi redizajniranje. Tada dobijate link !
Hrana je jedna od osnovnih i zajedničkih potreba svih živih bića na svetu. Ona koju mi ljudi
Opera "Knez Igor" Aleksandra Borodina sastoji se iz četiri čina i prologa. Libreto je pisan na osnovu istočno-slovenskog, odnosno ruskog epa "Slovo o polku Igorovu" iz
Nedavno sam u mojoj uobičajenoj šetnji netom naišla na sajt Music Psychology at Liecester
i interesantno istraživanje prof. Adriana Northa i grupe oko njega na Heriot-Watt University
u Škotskoj, o odnosu muzičkog ukusa i ljudske ličnosti.
Dajdžest verziju izveštaja o tom istraživanju
Za Novu godinu smo pozvani... ne znam ni gde... sve ! Obući ću farmerke, čizme, kapu, šal i neku toplu jaknu. Ponećemo po neko piće, i otići prvo u našu kafanu, koja btw, radi kao i svakog dana, i gde smo svi "rodbina". Ko nema bolju ideju, može da ostane tamo, sve neobavezno, celu noć.
Izaći ćemo malo napolje da čujemo Masima i vidimo neke ljude. Kad se smrznemo idemo kod prijatelja, standardna priča. A , onda tamo...igranka bez prestanka, divljamo uz stare stvari, i puca nam prsluk...
Ovako mi to, obično, uloodimo se, i nema stajanja, do jutra...
Za slavu ću našim gostima spremiti :
Šarana punjenog spanaćem, šarana na pirinču i belom vinu, punjene lignje, pržene lignje, bakalar na "bijelo", škampe "a la Orsan", koktel od škampa, brodet od škarpine i brancina, blitvu, kelj na lešo, nabujak od karfiola, bob i boraniju na salatu, celer na salatu, pohovani celer, pohovane masline, pohovane bukovače, prebranac, suve leskovačke ljute paprike punjene pasuljem utopljene u gusti
Ovo je Caperceille! To je škotska folk grupa, jedna od retkih , koja peva na škotskom gaelic jeziku. Kao takvi su začudo , još onih dana dospeli na Top 40 u Engleskoj. Jedni su od prvih koji su mešavinu elektronske muzike i afričkih ritmova integrisali u škotsku folk muziku. Sviđa mi se vokal Karen Matheson koja je duša ovog benda.
Prema legendi, pesmu je napisala devojka, koja je čekala momka - mornara, koji se nažalost nikad nije vratio, jer je zajedno sa brodom nestao u oluji. A trebalo je da se venčaju. Nekoliko
1. Social networks
Nedavno