Nisam stručna za bubrege, te ne bih da komentarišem tvrdnje iznesene u medijima, osim možda da izrazim nadu da, nakon carskog reza od pre pet godina, valjda još uvek imam oba.
Ali ima nešto drugo u celoj toj priči, što prevazilazi bubrege i aorte, i prepoznatljivo je kao pojava u celom zdravstvu. Rečju, sledeće:
Napali lekari i Lekarska komora, pa i Ministarstvo zdravlja, na siroma čoveka bez bubrega, i na medije. Možete čitati natenane, evo ovde: "Prijaviti
Sećate li se kad je onomad statistička baza Svetske zdravstvene organizacije objavila podatak da je tokom 2007. godine u Srbiji umrlo 0 žena na porođaju, a ja prostim googlovanjem samo u novinama našla 3 žene?
Sinoć ponovo odem na vebsajt baze podataka SZO i uvidim da je podatak ispravljen. Sada MMR (Maternal Mortality Ratio - broj umrlih žena na 100.000 živorođene dece) za 2007. godinu iznosi 7,34. To znači da je tokom 2007. godine u Srbiji 5 žena umrlo na porođaju. Dakle, naše nadležne službe su se presabrale, i poslale SZO-u ispravljen podatak. Bar za 2007. godinu. Za 2004. godinu još uvek stoji netačan podatak. Valjda će se i to ispraviti?
Što se tiče 2008. godine, MMR iznosi 14,48 što znači da je umrlo 10 žena na porođaju.
Pismo jednog starog, ali sasvim malog činovnika iz unutrašnjosti prijatelju u Beograd, na novu godinu u Nišu 1901.
Dragi gospon pero i draga moja gospa Kajo!
Dobre vesti:
"ID kartice nose sve sestre i većina lekara."
Vest da je dozvoljeni nivo aflatoksina sa 0,05 mikrograma po kilogramu naprasno vraćen na donedavni deset puta veći nivo od 0,5 mikrograma po kilogramu juče mi je bila smehotresna, a danas me baca u duboku depresiju. Mislim, jesam se zabavila i nasmejala čitajući beskrajno duhovite komentare na tu vest, ali ovog jutra koje je pametnije od večeri shvatam da sam tu meru, u stvari, doživela kao otvoreno priznanje zvaničnika da u ovoj zemlji ne postoje dovoljno sposobni ljudi koji bi probleme rešavali na kvalitetan, trajan i održiv način.
Ima li išta depresivnije od te spoznaje?
Nakon decenije ličnog blagostanja i lepog života upadnem u strašnu finansijsku krizu. Čovek koji me je razmazio mi se ozbiljno razboli, ne može više da radi. Njegova ga država Danska zbrine kao najmilijeg, ali za mene ne pretiče. Rezonuje: imam si ja svoju državu, valjda, da o meni brine.
Jurcam ko muva bez glave na relaciji Beograd-Kopenhagen, spavam po danskim bolnicama gde me sestre švercuju kad god ima prazan krevet i proučavam
Deo anonimne prijave o finansijskom poslovanju OŠ "Mladost" iz Novog Beograda, za koju budžetska inspekcija nema ni vremena, ni inspektora, ni osnova da je proveri, glasi:
"Izdavanje fiskulturne sale je poseban primer malverzacija. U ranim večernjim satima svi klubovi drže treninge i to je prikriveno i zabranjeno čuvaru da evidentira. Računovodstvo nikakav uvid nema o korišćenju prostora, a noćni čuvar kaže da mu je zabranjeno da o tome govori. Izdavanje sale je u rukama direktora, sekretara i nastavnika fizičkog."
Izdavanje sala tokom 2008. godine ispitivale su dve inspekcije: prosvetna i budžetska. Da su međusobno razgovarale, možda bi još nešto suvislo i zaključile. Međutim, ne. Jedna je nadležna za papire, druga za finansije. Kada se gledaju zasebno, i papiri i finansije mogu (ali ne moraju) da izgledaju u redu. Kada se gledaju zajedno, matematika ne štima nikako.
Evo šta u svom zapisniku konstatuje prosvetna (ali ne i budžetska) inspekcija:
Čovek se uči dok je živ, pa tako i ja ovih dana učim značenje jednog potpuno novog termina koji je počeo da se provlači kroz medije: defanzivna medicina.
Prvi put na taj termin natrčah 9. januara, slušajući intervju novinarke Aleksandre Gazivode sa direktorkom Lekarske komore Srbije, prim. dr Tatjanom Radosavljević. Evo transkripta tog dela razgovora:
Gazivoda: Tatjana, evo počelo je suđenje lekarima, počele su i licence da se oduzimaju, koliko bi zapravo srpskom zdravstvu značilo uvođenje protokola, kada je u pitanju pre svega sigurnost pacijenta, a samim tim i sigurnost lekara? Ovaj nedostatak protokola koji postoji u srpskom zdravstvu, vodi li on na neki način lekare ka jednoj defanzivnoj medicini, a to znači da mi se sutra ne bi sudilo, ako je u pitanju rizičan slučaj, ja ću odustati?
Radosavljević: Ja ću početi od kraja vašeg pitanja. Apsolutno se nalazimo u situaciji da jedan broj kolega ulazi u priču o defanzivnoj medicini, ne zato što oni to žele ili smatraju da je to dobro, nego sudeći po onoj narodnoj: "Ko ne radi, taj ne može ni da pogreši".
Juče i danas mediji objavljuju apel gospođe Ivane Mišić, pomoćnice ministra zdravlja, da se ne plaše da prijave slučajeve korupcije u zdravstvu. Ona je navela da se ti slučajevi mogu prijaviti dežuranom zdravstvenom inspektoru putem telefona 011/333-4003, radnim danima od 8.30 do 16.30 časova ili direktno policiji.
Zaludna Krugolina