Kažu ko nije lep do dvadesete, pametan do tridesete, bogat do četrdesete male su šanse da će ikada da bude lep, pametan i/ili bogat. Dodao bih i "Ko nije Jevropejac do desete godine male su mu šanse da to naknadno postane".
Sve i da ne pratim dešavanja putem malih prijemnika TV ekrana a pratim, sve i da ne čitam novine a, Boga mi, čitam, pa čak i da se ne družim ni sa kim a puno se družim, za ukidanje viza bih saznao, ako ni od kuda drugde, sa bilborda. Čak i da ne gledam bilborde, a ne gledam, moj sin Jovica mi je skrenuo pažnju na jedan od njih.
"Tata kakav je to pevac koji nam je sredio krizu?"
"Molim? Kakav pevac."
"Pa eno ti na bilbordu. Kažu da su eldepevci iščupali vizu...."
"Ma sine to su bajke za malu decu."
Ako se po jutru poznaje dan, a jutro počinje kada pevac to naredi, izgleda da samo što nam nije svanulo. Vreme je za buđenje iz više decenijskog sna i odlazak u Jevropu. Tržni centri, muzeji, bioskopi i kazina držte se dobro stižu Srbi, potorošačka velesila.
U svim profesijama postoje situacije koje se razdvajaju decake od muskaraca. Tu jednostavno nema blefiranja i stare slave. Mora da pokazes da si na nivou desavanja ili bolje da nisi ni dosao. To ume da bude neprijatno ali i velika satisfakcija ako pokazes da imas u sebi dovoljno materijala za zidanje solidne biografije.
Kao u akcionom filmu stariji čovek uz škripu kočnica dolazi na parking i otvara vatru. Sredovečna žena, kao akcioni heroj, spremno reaguje, iako ranjena, daje se u beg. Čovek ide za njom pucajući, a kad mu ponestane municije, udara je pesnicama i davi. Ona poslednjim atomima snage s poda uzima komad polomljenog escajga i zariva ga u lice i privremeno se spasava iz ruku ubice.
Ispostavilo se da je naoružani čovek svekar, a ranjena žena žrtva koja sa svoje troje dece dve decenije trpi najgore moguće fizičko i psihičko zlostavljanje od muža i svekra koje je samo kulminiralo javnim pokušajem ubistva. Iako je više puta tražila pomoć policije i socijalne službe, nesrećna žena ne samo da je osvanula kao udarna vest crnih hronika nego i dalje, u bolnici, strepi za svoj život. Svekar jeste uhapšen, ali je muž nastavio sa vrlo konkretnim pretnjama i žena je u strahu za decu i sebe.
Ima vec cele dve godine kako sam se usunjao na blog B92 na mala vrata, pasionirano diskutujuci svaku otvorenu temu. Sada vec imam neki staz ali se jos uvek radujem svaki put kada dodjem na blog.
Ajde malo da se podruzimo, castim pice.
Prošla su vremena kad su izbori menjali nešto u ovoj zemlji. Sada nema razlike da li jaše Kurta ili Murta. A i politika nam je jedan veliki rijaliti šou u kome duboki glas deli takmičare u timove i određuje ko će kakav zadatak da dobije. Ovi što hoće ovo a on ono neće. Oni što hoće onde ali ovako. Ovi što hoće do ovde ali odavde. Oni što hoće samo oni... Timovi se drugačije zovu i stranke a igrači političari. I svi imaju lepu priču a pokazalo se samo jedan cilj a to je vlast i odanost dubokom glasu kao vrhunskom gazdi. Boreći se za vlast u javnosti svako svakog napada a privatno sede u istoj kafani "Kod tajkuna" i trude se da budu što bliže čelu stola jer tamo služe više mesa. Kodeks lopova i svako svakog drži za jaja. Neki ispod stola a neki javno. I svi su sa ozbiljnim licima. Ali čim jedan stegne svima trnu jajca. Zato i ne stiskaju. Znaju da tako imaju samo bol. A svi igraju za istog gazdu. Kao na nameštenoj ultakmici, opozicija daje autogolove ali uzima pare od kladioničara a ovi na vlasti dobijaju premije.
Melting pot je sociološka pojava koja u vidu metafore opisuje homogenizaciju kultura u jednoj sredini, u kojoj se više različitih običaja i modela ponašanja stapaju u jedan.
- Da li živite bolje?
- Jesu li vam puni frižideri?
- Imate li poverenje u zdravstveni sistem?
- Viđate li povratak optimizma na ulicama?
- Primećujete li da ljudi voze novije automobile i da se lepše odevaju?
- Je l vam izgleda da je školstvo napokon kako treba?
- Ima li novih fabrika u vašem okruženju?
- Ima li novih radnih mesta?
- Kolko vas zabole ku**c što uhapšen pa pušten Mišković?
- Imate li ušteđevinu? Preteklne li 300-400 evra svakog meseca za u štek?
Svojevremeno sam podbrcnut, na promociji moje prve knjige (kako to gordi zvuči) kako ne vladam padežima. To naravno nije tačno jer imam svedoci da imam peticu iz gramatiku i iz pisci. Kako ono beše... Nomintiv, genitiv, dativ i uzativ. Hoću da uzmem pa to ti je...
Ako bude ladno sutra i nemate baš gde da idete ja sam na sajmu i bavim se kulturom. Potpisujem svoju novu knjigu u 18 h časova na štandu "Alnari" u hali 1. Nezvanično se najavila i autorka romana "Sponzoruše" da me pojača vizuelno i čuva mi strah.
Ako se striktno primenjuju ova sranja koja nameću neke organizacije i grupacije, nikad više nećemo moći da ispričamo vic o Bosancu, Crnogorcu, Eri, ali isto tako ni o plavuši s velikim sisama, panduru, lisici, zecu, patuljku... Ne daj bože da se u vicu spomenu pederi ili Jevreji. Ode glava, mislim medijski.