Pricu o suzi kradem. Kradem i javno kazem. Prica je navodno objavljena u Politici, pod pseudonimom. Nisam je nikad procitao licno. Pricao mi je desetinu puta kada popijemo dovoljno ledenog hajnekena. Ja bio mladji i slusao. On starijij, iskusniji, voleo da prica. Poznato je da mnoge dobre price ostaju nezabelezene i da nestaju kad se otvore vrata kafane, zajedno sa duvanskim dimom, Za slucaj da je lagao o objavljivanju u Politici ja je sada zapisujem.
Oci nam sluze
Slobodan uveren da i dalje vlada situacijom repetira pištolj i posle trećeg dijaloga puca duhu u noge. Duh uhvati tane u letu i vrati mu ga bacivši ga.Naredni put Slobodan puca u grudi. Duh mu opet uhvati i vrati zrno. Slobodan, vidno preplašen, nanišani i puca u glavu duha. Duh brzom reakcijom uhvati metak i precizno bacivši pogodi Slobodana u čelo. Slobodan se stropošta na pod kao da nema ni jedne kosti i ni jednog mišića u telu. Ubrzo u crkvu utrče kolege i iznesu Slobodana. Upornom primenom tehnike reanimacije, nakon dvadeset minuta uspevaju da probude i dalje vidno rastrojenog Slobodana. Čovek u dubokom šoku, sav drhti i urinira u sopstvene pantalone.
kako je moguće da je trgovinska razmena Srbije sa Kinom milijardu dolara i da je 40 odsto odeće u Beogradu kineskog porekla, a da nadležni tvrde da imamo tako malo njihovih radnika sa dozvolom za rad, tek nešto više od dve stotine.
- Inspekcija rada kontroliše samo strane državljane koji su legalno prijavljeni. Očigledno je da se ne proveravaju mesta gde stranci rade na crno. Kinezi na svakom drugom ćošku imaju radnje. Navodno, u Srbiji rade samo 223 državljana Kine, a samo u Beogradu postoji oko 340 kineskih radnji, u Novom Sadu ih je 57, ai ma ih, naravno u gotovo svakoj varoši u Srbiji. Treba uzeti u obzir i ljude koje prodaju i transportuju robu, a tu su i njihove porodice. U Srbiji postoji preko 1.500 kineskih prodavnica, pa je više nego jasno da u našoj zemlji boravi znatno veći broj radnika iz Kine. Ovo su podaci od prošle godine, a danas ih je verovatno još više
Priča ima obrise urbane legende, ali sudeći po novinskim člancima i nije. U povratku s mora, poreski inspektor svratio sa porodicom na čuvenu leskovačku pljesku. Oštrom oku nije promaklo da nije dobio račun pa je dunuo u pištaljku i uskoro je izvršen desant na (ne)fiskalni Leskovac. Iz poreske uprave u Nišu mobilisane su sve raspoložive snage. Epolog je da je privremeno zatvoreno 29 lokala (kioska brze hrane i restorana) u Leskovcu. To podrazumeva i kaznu od oko 100 000 dinara i zabranu rada od 5 do 30 dana.
„Bratski vođa" ili „vodič", kako je sebe predstavljao pukovnik Gadafi, kontroverzni tiranin koji je četrdeset jednu godinu vladao Velikom Socijalističkom Narodnom Libijskom Arapskom Republikom, ubijen je zverski, mučki, protivno svim pravnim, ratnim i ljudskim pravilima. Taj akt, učinjen kao posledica afektivnog stanja mladog revolucionara ili kao strateška namera nekog od kreatora „libijskog proleća", nikako nema opravdanja.
Pouzdano je utvrđeno da je za vreme njegove vlasti ubijeno nekoliko desetina hiljada ljudi samo zato što su govorili protiv njegovog terora. Nesumnjivo je izvesno njegovo pomaganje brojnih terorističkih akata sa hiljadama žrtava širom sveta. Ipak, i pored svega, on je morao imati suđenje po najvišim standardima.
Često spominjem babu jedne moje drugarice koja ima običaj da priča sa unukom o svemu pa i o seksu: "jeste ćero... kad sam bila mlada svima sam davala... Nije da nisam. A sad mi žao što nisam nudila." Neka vrsta kajanja će doći pre ili kasnije i kako god da se ponašate u životu niko neće da vam kaže hvala zbog toga.
"Ako želiš da saznaš za prljav veš neke cure samo je pohvali pred drugaricama." Zato pamet u glavu, kondom u torbu i ne mora baš svi sve da znaju o vama i vašim zadovoljstvima.
Suma sumarum petog oktobra nam nije dato nešto kapitalno. Vraćeno je ono što nam kao ljudima pripada. Vraćena su nam naša prava, nada i vera u budućnost. Kao da nam je neko vratio novčanik koji nam je ukraden pa nam je milo jer smo povratili svoje. Dragoceni predmet spokojno je stavljamo u džep, dok u mislima već pravimo planove šta ćemo da kupimo deci i gde ćemo da izvedemo ženu. Danas, ovog petog oktobra 2011. sasvim jasno kapiramo da nam je vraćen potpuno prazan novčanik, bez novaca, dokumenata i kartica. A računi koji su napravili oni koji su preuzeli naš novčanik od poštenog nalazača, koristeći kartice svih nas, stižu i tek će da stižu, a mi nemamo ni za leba.
Pošto nema pisanih tragova mogu samo da vam prenesem ono što sam čuo a to je da su Zemunci (ili neka druga starija namazana kriminalna grupa) smislili utrovački da bi mogli da se dogovaraju preko telefona kad su sumnjali da su prisluškivani ili čak kad su uhapšeni da dopune i usklade međusobne iskaze.