Kasno noćas sam se vratio iz Nemačke i još sređujem utiske. S jedne strane vozio sam najbolje četvorotočkaše iz bavarske fabrike i i to na onoj pisti u Salcburgu ili Salzburgu sa "z". To je svakako prejaka impresija. Učili nas da driftujemo, da kočimo u krivini na 120 na sat, .... Odličnih par dana sa moto svetom. Međutim drugo nešto mi se vrzma po glavi. U kafani, nakon automototreninga jedan od tipova iz organizacije odbija da nazdravi... Kaže sutra se vozi.
"Da ali tek sutra..." Insistriam da ne bude baš ni bez čega.
"Bavarska policija ima pik na mene. Našli bi mi alkohol u krvi i da sam pio za novu godinu."
Kaže baja da je sa neke proslave pošao nakon... ne više od dva viskija. Taman da ima osećaj da može da vozi ali ne i da prođe alko test ako ga zaustavi policija. A pošto đavo ne ore i ne kopa, moj poznanik je zaboravio da upali svetla i postao ultimativna meta svakog saobraćajca na koga bude naišao. U stahu od gubotka dozvole i zakonskih problema umesto da stane kada ga je zaustavljala policija dao je gas i pobegao. Posle par stotina metara naglo je skrenuo na parking neke stambene zgrade, gde mu se rodila koliko idiotska toliko i genijalna ideja. Iskoristio je tih 10 sekundi koliko je trebalo policajcima da dođu da se prebaci sa vozačevog sedišta na zadnje, izuje, skine jaknu i napravi se da tvrdo spava. Motor auta je radio, vozačeva vrata su bila otvorena kad je došla policija."Gospodine, vaša dokumenta?" "Evo izvolite." "A vozačka?" "A zašto?"
Nesigurni u sebe i svoje kvalitete mnogi “umetnici” žive u strahu da će biti potisnuti iz medija i izgubiti nesigurno parče lako zarađenog hleba i pribegavaju modelu ponašanja koje se kose sa domaćim vaspitanjem, estetikom, moralom, vaspitanjem, ukusom… A svi ti estradni ljudi nam lako ulaze u domove snažno utičući na psihu odraslih koji možda i imaju kakvu takvu šansu da se suprostave navali kiča i šunda ali, što je najopasnije, kreiraju kolektivni duh tinejdžera koji su nezainteresovani za školu, umetnost i prave vrednosti već se bave samo lakom zaradom, izvikanom garderobom, luksuzom i raznim duhovnim fasadama.
Padaju mi na pamet desetine smernih i siromašnih političara koji su se družili sa nama i tapšali nas po leđima dok smo im bili podrška za bolju, naprednu, poštenu budućnost. Našu bolju ZAJEDNIČKU budućnost. Kako je vreme pokazalo, ti naši dragi predvodnici su zaboravili da smo svi mi ZAJEDNO i DOSledno NAPREDno bili za bolju budućnost
"Pre rata nismo imali ništa a onda su došli Nemci i uzeli nam sve."
Ova doskočica može veoma precizno da opiše odnos sadašnje prema prethodnoj i sledeće prema sadašnjoj vladi. Uvek je neko drugi kriv, a mi eto hoćemo ali ne biva još. Napisano hermetički oslkava vladavinu SNS-a ali i svh prethodnih vlada od 2000. na ovamo. Slobina vladavina je drugačiji slučaj.
Parafraziraću Duško Kovačevića opisao Srbiju kao provincijsku železničku stanicu kroz koju prolaze i brzi i teretni vozovi a ni jedan ne staje da doveze robu ili preuzme putnike. Vozovi nam prolaze a mi im samo mašemo. Svaki šef stanice kad ga biraju obećava da će dnevno da staje 5 vozova i on to garantuje. I ništa. Kad mu prođe mandat sledeći obećava, osuđujući prethodnog da će 15 vozova dnevno da staju. I ništa. Mi sa koferima, kao budale, čekamo nekakav voz da se ukrcamo.
Pre tačno godinu dana formirani su Ujedinjeni regioni Srbije, nevladina organizacija koju predvode funkcioneri Vlade.
Srbija je jedna od retkih zemalja koja u svom parlamentu ima značajan broj predstavnika civilnog sektora i koji, pri tom, učestvuju u vlasti!
Na današnji dan, 14. juna prošle godine Ujedinjeni regioni Srbije upisani su u Registar udruženja građana APR.
Za tako kratko vreme ova nevladina organizacija uspela je da uradi stvari na kojima im treba odati priznanje. Sakupili su preko pola miliona potpisa za decentralizaciju, predali čak 5 predloga zakona, održali veliku konvenciju u Beogradu, formirali poslanički klub u Skupštini Srbije. I, sve to za manje od godinu dana.
Ovaj snimak se nedavno pojavio na netu pa sam ga ja iskopirao na svoj youtube nalog da se ne desi da nestane kad je najzanimljivije. Na snimku vidimo dvojicu tipova koji se prvo svađaju u kolima i nešto što liči na tuču a po izlasku iz auta postaje nam jasno da je pravi fajt po sredi. I to je sa youtube aspekta normalno.
Sa mog aspekta nije normalno. Radnici su po nekom mom uverenju u automobilu zastava 101 u vlasništvu nekog javnog preduzeća, vozač, osim što je siledžija upravlja pijan i skreće u ulicu u kojoj se odmah tu na ćošku nalazi pkola "Ratko Vukićević".
Reč buksna u srpskom ima višestruko značenje. Kod majstora starog kova koji koriste termine iberlauf, hilzna, trahebli i gefufna označava čauru ili zevčicu. Električari buksnom nazivaju klemu ili stezaljku koja omogućava električni spoj metalne žice sa nečim. Kod mlađe populacije sklone rekreacionim drogama buksnom se naziva džoint ozbiljnijih dimenzija. Tako kad ćale električar sinu sklonom rekreaciji uz pomoć kanabisa kaže: „Sine, donesi one dve buksne iz fioke“, klinac do zadnjeg trenutka ne zna šta da očekuje.
Mladolika zvezda u usponu web sajta pure18 Alexis, smedja, plavih očiju sa licem nevinog izgleda, s ponosom mi daje flajer sa adresom njenog tek uploadovanog sajta. Promenila je ime u Alexis Anderson i odlučila je da zagazi dublje u porno biznis, ma šta to značilo. Na njenom reklamnom materijalu vidim da je razgibana i da ima vešte prste.
"Mala nema biznisa za tebe dok snimas scene samo sa svojim momkom." Kazem dobronamerno, jer znam iz ličnog iskustva da je dosadno gledati je uvek sa istim tipom.
"Raskinula smo. Sada sam slobodna. Bas sam jutros snimala grupnu scenu." Vidim ponos mlade nade porno industrije.
"Pa čestitamo. Radovaćemo se dok gledamo. Obećavam." Priznajem da ću sigurno posetiti njen sajt.
Okrećem se prema Megan i u šali se uozbiljim kao latino zavodnik
"Kad ti raskineš s dečkom ja sam tu... da te utešim... koliko mogu."
Dugo me nije bilo pa malo da vas davim nekim običnim temama. Kao što ste možda uspeli da izbegnete da saznate od pre 20 dana sam vatreni biciklista. Onaj zagriženi... I nije mi prvi put. Negde 1985. sam prestao da okrećem pedale, pa sam imao neuspešan pokušaj 2000. gde me malečko sedlo ubilo direkt u prostatu level istanjio mi se glas, pa evo sad, 2015.