----------------------------------------------------------------------------------------------------

U Indiju. Na otvaranje treceg oka. Videli smo sve shto se mozhe videti sa ova dva. Daj trece. A izvinjavam se, ako mozhe ovo trece da mi bude plavo, znate, dobro bi mi ishlo sa zhutom asurom koju sam nabavio u Delhiju. O, izvinjavamo se, potroshile su nam se plave ochi, ali ako stavite nogu na chelo i tako odete u susedno selo, sednete ispod velikog drveta i chekate dovoljno dugo neshto ce vam poplaviti sigurno. O, zar ne postoji neka jednostavnija tehnika? Pa ima jedna po

 

 

- Znash, uopshte nije jasno da li se sprdash sa idejom konceptualne umetnosti ili si pobornik.

- Ne mora da je jasno. Zashto mislish da ovo ima veze sa konceptualnom umetnoshcu?

- Pa ako produzhish josh malo da pishesh stvarno nece imati veze sa nichim. A zashto pishesh?

- Izvire mi.

- O, gde se zapushijesh? Da spasim malo hartije. 

- Zar mislish da je uloga umetnika da poduchava, da napada, ili brani?

- Oh, da necesh da kazhesh da uopshte imaju neku ulogu?

- Imaju.

- Na primer?

 

 

- Zar ne mislish da je mesto ovakvim glupim eksperimentima u poeziji?

- Zashto u poeziji?

- Pa bar je krace.

- Poezija je mrtva. Juche su javili na radiju. Bilo je i u novinama, bio oglas od ozhaloshcene porodice.

- A ti sad probash da ubijesh i prozu?

- Proza nece umreti.

- Bar dok si ti zhiv?

- Ja. I Cervantes.

- O, samo da znash, sva je odgovornost na tebe spala, Cervantes je umro.

- Snacicu se.

- Znash, malo preterjete svi vi shto se bavite bilo kakvom umetnoshcu.

 

 

- Zar ne vidish da govorimo gluposti?

- Pa shta? Zar mora svaka moja rech da bude kao za u knjigu?

- Pa danas bi bilo zgodno.

- Gluposti. Sve ljudske rechi, rechi realnih ljudi su za knjigu.

- Pa umetnost ne mora da bude kopija realnog sveta.

- I ona je deo realnog sveta. Neka se uchi. I ja zasluzhujem knjigu. I moj zhivot zasluzhuje knjigu. A ne samo zajashio on svog Bukefala i fiiijuuu vinuo se iznad planina, sa svakim udarcem sablje letelo deset nevernih glava, a zhene samo gledale, uzdisale, i mashtale kako da njegov

 

 

Cilj ovog teksta je da istrazhi i objasni fenomen izlizanih fraza i njihovih prenosnih znachenja kako u domacoj tako i u stranoj nauchnoj i struchnoj literaturi. Veci deo teksta je posvecen izlizanim frazama, a o prenosnim znachenjima se vishe mozhe naci u fusnotama^22 (pre upushtanja u dublju analizu neophodno je napomenuti da chitaoci chesto izgube iz vida pravi smisao nekog teksta zato shto ne posvecuju dovoljno pazhnje prenosnim znachenjima izlizanih fraza i ne chitaju fusnote paralelno sa tekstom).

Dobro je poznato^1 da broj izlizanih fraza kako

 

 

Vozio sam vec skoro ceo dan. Kuma je sedela do mene i nadoknadjivali smo godine i godine propushtenih razgovora. Devojchice su nas zabavljale sa zadnjeg sedishta. Vesele i chavrljave, bilo im je izmedju sedam i devet godina, tri njih, svima prvi put da idu na more. Mislio sam kako je ovih zadnjih desetak godina bilo prokleto. Kad je meni bilo devet godina ja sam vec devet puta bio na moru. Verovatno i vishe od devet puta.

Nije lako kada roditej zna da je njegovo detinjstvo bilo jednostavnije i lepshe nego ono shto je ponudio svojoj deci. U nashem sluchaju, cela generacija

 
2008-09-28 05:49:35
Nauka| Politika

Matematika politike: indeks moci

marco_de.manccini RSS / 28.09.2008. u 06:49

 

Ovim tekstom zhelim da dam jednostavno i objektivno objashnjenje zashto je Dachic na vlasti. I da dam jednostavno i objektivno objashnjenje zashto on tu vlast, na neki nachin, zasluzhuje.

Nije ni meni drago, ali to je neka druga pricha.  

Mnogo je toga napisanog o koalicionom potencijalu ove ili one parlamentarne partije i koalicije u Srbiji. Neki tekstovi su napisani sa tachke gledishta istorijskih prilika, propushtenih prilika, sitnog kalkulanstva, krupne pohlepe, patoloshke mrzhnje, zavisiti, nepremostivih razlika, neoproshtenih grehova, ovoga, onoga, ili

 

 

Nastavnica u kazneno-popravnom domu je uzela porodiljsko otsustvo i ponudjeno mi je da je zamenim tokom poslednja dva shkolska meseca. Bio sam student i dodatni prihod bi mi dobrodoshao. Zato sam i prihvatio ponudu bez imalo razmishljanja.

Poduchavao sam peti i shesti razred zajedno, u jednoj uchionici, a sedmi i osmi opet zajedno, u drugoj. Dva puta nedeljno, odrzhao bi blok chasova mojim mladjim djacima pre, a onda i blok chasova starijima posle, velikog odmora.

Nikada pre toga nisam drzhao chasove, chak ni privatne chasove jedan na jedan. Prvog dana su mi

 

 

- E, a jel' stvarno tvoja zhena nema ukus?

Tako uvek pochinju nashe diskusije. Pitaju me uvek to isto. Kao da im nisam milion puta vec odgovorio.

- Shto me uvek to pitate? Nije to nikakva novost.

- Pa dobro, daj onda neshto originalno, kazhu oni, neshto novo.  

I tu je znak za mene da im pochnem objashnjavati istorijski trenutak u kom zhivimo i da kritikujem sve propuste struktura na vlasti, oko vlasti, ili izvan vlasti, vec prema potrebi i situaciji. Oni su svi uchili shkole, ali su ipak malo zaostali. Ja sam uvek bio ispred, izgradio

 

 

Doshao je oko 9:00 i nashao nas vec nasmejane, kako kupamo bebu i spremamo je za spavanje. Redak i nama  drag gost, sunce od choveka, najbolji drug mog najboljeg muzha iz starog kraja.

Brzo smo zavrshili kupanje i odnela sam bebu u drugu sobu. Nashu jedinu sobu izuzevshi dnevni boravak gde su se muzh i gost vec uveliko smejali. Bili smo tako srecni, muzh i ja, stan je mali, ali je nash, samo nash, placamo kiriju svakog meseca sami, oboje radimo, podizhemo ovu nashu bebu, i guramo nekako. Ona je bila zlatna i zaspala je, srecna i sita, veoma brzo. Samo da je zdravlja,

 

marco_de.manccini

marco_de.manccini
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  15.08.2008 VIP izbora:  142 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana