Protiv aleksandraz92 sbog toga sto zaposljava male zabice na crno i ne obezbedjuje im adekvatno zastitu na radi iz kog razloga iste smrtno stradaju a da pri tom gore pomenuti ni ne servira res zablje batake, vec se zrtva istopi zajedno sa modemom na kom je obavljala radne zadatke. Takodje ne isplacuje porodici res pecene i osusene zabe nadoknadu zbog smrti clana bare.
Predlazem da ovaj blogosud okrivljenog primerno kazni i nalozi mu da sve zabice koje rade kod njega prijavi nadleznom organu tj nama i iz momenta, i obezbedi im adekvatnu
Nasoj Jelici Greganovic je danas rodjendan!
Poklanjam ti Jejo ovog lepog plisanog zeku, a znas da ti od srca zeli sve najlepse, pre svega zdravlja, tebi i tvojoj divnoj porodici!
Evo blogodrugari, slobodno ostavite zelje i poklone, Jelica ce ih vec sigurno naci ;-)
Pre neki dan dolazi mi rodjaka u goste i prica kako se u bloku 70 u kineskom trznom centru, Kinezi bave trgovinom ljudima. Naime, dve devojke su usle u jednu od radnji i kako se jedna od njih predugo zadrzala u kabini za presvlacenje, drugoj je bilo sumnjivo i kada pitala je prodavce sta se desava, rekli su joj da joj je drugarica vec otisla. Medjutim, devojka nije nasela na to, vec je pozvala policiju. Kako se kasnije ispostavilo, ispod kabine za presvlacenje se nalazila prostorija u koju su odvodili devojke. Sta se dalje desavalo sa njima, moze samo da se nagadja.
I ove godine je kao i predhodnih Novih Godina, po ko zna koji put, na domacim kanalima prikazivana "Zikina dinastija 1, 2, 3,...". Neko kaze "Dokle vise reprize" neko ih ignorise, a nekome se, kao meni, uvek dopadne. Skoro sam citala da su glumci koji su glumili Bobu i Mariju sada u nekim potpuno drugim poslovima i zivotima daleko od glumackog glamura.
Moram da priznam da svaki put sa istim odusevljenjem gledam decije nadmudrivanje dva matorca koji glume da se ne vole, ali su u svojoj biti suvise slicni da bi bilo tako. Svaki put iznova navijam za Bobu i Mariju i svaki put cekam kad ce Dara da zadene kukavicu u sesir.
Verovatno se vecina vas seca mog pisanja o mukama sa pokusajem da putujem nasim ponosom i dikom. Verovatno se secate, bar kroz maglu, kako je to bilo davno, pre ravno 5 godina. Ipak, cela prica dobija smisao, a moje strpljenje i upornost ce verovatno biti nagradjeni. Jos nije kraj, jos uvek grickamo nokte i cekamo da prodje zalbeni rok, ali ipak se nazire kraj ovom ruznom i dugom putesestviju.
Za one koji se ne secaju, da napisem ukratko. Naime, u oktobru 2008. godine sam pokusala u vise navrata da kupim aviokartu do Amsterdama sa nasim avioprevoznikom, u to doba zvanim JAT.
Nisam dugo pisala ovde iz vise razloga (zauzetost, nemanje inspiracije, zasicenost...) al sad moram da se oglasim. Naime, na Natasinom blogu o Inkluziji dotakli smo se jedne vrlo bitne stvari i poceli zustro diskutovati, ali je isteklo vreme za komentarisanje. Evo, pozivam sve ovde da nastavimo razgovor na temu
INKLUZIJA PRO/CONTRA!