Zivela jednom jedna devojka, koja je ceznula za ljubavlju. Njene drugarice su manje ili vise uglavnom bile u srecnim vezama, samo je ona nekako osecala da nikada nece naci onog pravog, a onih par momaka sa kojima se ozbiljnije ili manje ozbiljno zabavljala su u glavnom bili neuspeli pokusaji pronalaska sopstvene srece.Bila je prema svima nezna, puna razumevanja, rame za plakanje, i sve ono sto radi svaka zaljubljena devojka, pa cak i vise, ali joj nikada nije bilo uzvraceno.Dobijala je mrvicezadovojstva, po neku noc ili malo vise, a nekad i nista.
Odluci
Jos uvek sumiram utiske i sklapam kockice. London mi je tako blizu a tako daleko. Celo popodne drzim otvorenu stranu da unesem tekst i prosto ne znam sta da pisem. Znam da cu mu se vratiti, i obici jos jedan deo i proziveti jos malo atmosfere nekog novog kraja i neke nove slike. U svakom slucaju, ovim tekstom cu zavrsiti za sada svoju pricu o ovom putovanju ali cu na kraju staviti tri tacke kao most nekom novom tekstu i iskustvu.
Ovaj put cu pisati o samom povodu mog odlaska u London i celom toku boravka. Naime povod moje posete je bila Medjunarodna konferencija Evropske asocijacije
Moj svet je pun sarenisa. Okicen osmehom, po nekim cvetom po kome leprsaju leptirici, i nose caroban prah na svojim krilima. Lete slobodno od cveta do osmeha i nose poruku radosti. Pokupim poljupce dlanovima mekim i pokusam osetiti miris srece... Uspavano, lagano iz daljine cujem harfe, odu ljubavi one slave.
Pokusaj me pratiti. Videces kaleidoskop kako vrti svoje sare pred ocima tvojim, dok nemirno
Ne volim kisu ni hladno vreme. U srcu me stegne tuga neka a misli se bas kao i nebo oboje sivim. Zadrhtim kao lisce na grani sa svakom novom kapi koja kao olovo teska pada predamnom i pomislim na vreme samoce.
Nije lako biti dete koje je silom prilika daleko od porodice, okruzeno resetkama kinderbeta koje silno broji dane do tako dalekog vikenda kada ce ugledati poznati osmeh i pogled koje samo majka moze da pruzi. Strani ljudi manje ili vise prijatnog izraza lica i glasa pokusavaju da te uvedu u novu fazu zivota a ni sam jos ne znas kako se zoves ni sta ti je zadatak. Ucis slova, gledas
Pored vec pomenute kumice i pisanja na ovom blogu, ovo leto mi je donelo bas mnogo novih stvari. Novi posao i mali pomak u toj hijerarhiji, na gore naravno ;) novi stan tj. iselila sam se konacno iz zloupotrebljavane sobe studentskog doma i iznajmila poprilicno pristojnu i povoljnu garsonjeru, guram lagano moje politicke ambicije pa dobih i prvu funkciju, imam par novih prijatelja "u trendu" te konacno imam musko za opustene izlaske. Jedino sto stagnira je emotivni iliti intimni zivot. Rasterala sam i ono malo ljubavnika sto je imalo zivaca da se bakce sa mnom. Jos mi se samo nabacuju
Dok mesec polako skriva svoje lice, ja otkrivam suze, koje bez moje dozvole polako traze svoj put niz moje obraze, i kapaju u moje srce. Moja bol i mesec kao da su urotu napravili, a ja, nemocna da im se oduprem reci cu ti, bas kao i onu noc kad si me zaprosio "Jos sutra bicu tu, a za dalje ... samo nebo nam je granica".
Volim da krajem godine napravim sopstvenu rekapitulaciju dogadjaja izdvojim one posebne, i napravim spisak zeja za sledecu godinu.
Ovu godinu cu pamtiti po zanimljivim putovanjima, obnavljanju nekih prijateljstava ali i sticanju novih, licnoj nadgradnji i nekoj vrsti profesionalnog napretka. Posebno bi istakla i doprinos drustveno-korisnim akcijama, ali uz zelju da to bude jos jace i jos bolje.
Za sledecu godinu zelim sebi da nadjem nacina da se stambeno sredim, da malo pustim emocijama na volju, vreme je da ih vratim iz drugog plana i da se prepustim nekim lepim