Jedna prica za laku noc svim nasim klincima
Jednog majskog jutra visoko na nebu letela su dva oblaka. Okupani sunčevim zracima lagano su klizili nebom, jedan putujući sa severa, a drugi sa juga.
Severni oblak je bio veliki, siv i namrgođeni deka, koji je od težine kišnih kapi sporo jezdio svojom stranom neba, potpuno sam. Drugi oblaci su ga se plašili, a kružila je priča da su ga zvezde jedne noći videle kako je uz tresak i munje pojeo par oblačića koji su se usudili da mu priđu. Kada bi zagrmeo,
Juce sam slagala ormar. Moram da priznam da to nije nesto sto bas cesto radim, vise sam sklona principu: otvori-izvuci sto ti treba-ostavi sto imas-zatvori.
Medjutim, kad sve vec ode predaleko, osmelim se na operaciju "zavedi reda u ormaru". Ipak, ono o cemu zelim da vam pisem nije koliko cesto slazete ormar vec sasvim nesto drugo. Naime, dok sam slagala komad po komad odece, kroz glavu su mi prolazile misli. Ma kakve misli, cele price. Svaki komad je imao neku svoju istoriju. Kad i gde sam to kupila, ili sam ga dobila, pa od koga sam dobila, kojim povodom i tako redom. Setim se prilika u kojima sam nesto nosila, i svega sto se tada desilo.
Dok mesec polako skriva svoje lice, ja otkrivam suze, koje bez moje dozvole polako traze svoj put niz moje obraze, i kapaju u moje srce. Moja bol i mesec kao da su urotu napravili, a ja, nemocna da im se oduprem reci cu ti, bas kao i onu noc kad si me zaprosio "Jos sutra bicu tu, a za dalje ... samo nebo nam je granica".
Mislim da dobar deo vas zna da se tog datuma obelezama medjunarodni dan osoba sa hendikepom/invaliditetom, koji se obelezava od 1982. godine, kada je Generalna skupstina UN usvojila Svetski akcioni program koji se odnosi na osobe sa invaliditetom. Tada je komitet UN za ljudska prava pozvao zemlje clanice da obelezavaju ovaj dan sa ciljem postizanja punog ijednakog uzivanja ljudskih prava i ucesca osoba sa invaliditetom u drustvenom zivotu. Smatra se
Volim ono osecanje kada na licima ljudi koje volimo procitam da sam ih usrecila necim, pa i nekom sitnicom. Trudim se da zato ugodim dragim ljudima oko mene.
Juce je mojoj cimerki bio rodjendan, i naravno razmisljala sam danima sta da joj kupim, a onda se resenje samo nametnulo. Pre neki dan smo pricale o garderobi, kozmetici, parfemima i ostalim zenskim tricama... U tom mi moja Daca (cimerka) pomene kako je imala prelep parfem ali joj je ono malo sto je imala u bocici izvetrilo, a vise takav ne proizvode.
Kako ovih dana trazim garderobu za sebe, svratila sam i u par parfimerija
Plakala sam od smeha dok sam citala ovo!
Na žalost nisam oženjen, doduše bio sam vjeren, ali do svadbe nije došlo...
Evo zašto:
Za Novu godinu htio sam vjerenici da poklonim rukavice,koje bih joj poslao zajedno s pismom. Medjutim, u prodavnici sam sreo koleginicu s faksa koja je kupovala gacice. Nespretna prodavacica je zamijenila pakete, tako da je koleginica uzela rukavice, a ja sam vjerenici poslao gacice.
SAD ZAMISLITE MOJU VJERENICU POD NOVOGODISNJOM JELKOM KAKO OTVARA POKLON I CITA PISMO!
EVO SADRZAJA PISMA:
Dugo sam razmišljao
ili mozda jos bolje reci, i bez njega, stigoh ja juce u Holandiju! Nakon svih prepreka i posle presedanjau Minhenu (u povratku ce to biti Frankfurt) dosla sam tamo gde sam zelela i znam, sada cvrsto verujem, da ni jedn boba nije uzalud.
Slikam sve okolo, pa cete opsirniji izvestj sa outovanja i slike dobiti kad se vratim :)