Od trenutka kada sam poslednji put video Satana Panonskog, kome je njegov verni fan Veran tada organizovao gostovanje u Beogradu sa full programom koje je podrazumevalo secenje, paljenje i polivanje mokracom sopstvenog tela, ja nisam bas imao bliske susrete sa ludacima. Tu ne ubrajam coveka Vuka sa Ade, Makanu iz Makedonske, coveka Jarca koji vec godinama neometano skakuce po Bulevaru, Stoleta Piksija, koji je izgleda popio pedalu iz Kneza pa sada ordinira po Zelenjaku, Samuraja, Tofiju, Mutu Milionera, Misu Tumbasa, Sisketa, itd. Ko bi ih se sve setio?! Godinama se oni setaju slobodno medju nama i niko ne pravi frku oko toga. A definitivno im treba pomoci.
Svaki grad na svetu kao deo folklora gaji i svoje cudake. To nekako ide uz grad. Pariz je od klosara napravio brend. U L.A. svako od prijatelja vodi novopridoslog turistu-zemljaka u down-town da vidi bamove kao u smiraj dana izlaze iz sahtova. Deca sa kolodvora ZOO su jos uvek sveprisutni Berlinski kolorit. Ko nije bio na King's Cross-u u Sidn