„Podrška siromašnima i humanitarna pomoć nisu više izrazi lične osobenosti, već ključni sastojak globalne političke igre: u „savesnoj" uceni gigantskih razmera razvijene zemlje stalno pomažu nerazvijene (bespovratna pomoć, krediti, itd), zamagljujući tako saučešće i deo odgovornosti za bednu situaciju u kojoj se te zemlje nalaze. Stoga, kada smo bombardovani srceparajućim vestima o otpisu dugova ili velikim humanitarnim kampanjama za zaustavljanje epidemija, samo malo savijte razglednicu i videćete ispod toga opsceni pornografski prizor."
„Biću iskren: godinama sam zastupao albansku stranu. Ali ovo što se danas radi srpskoj manjini postaje nepodnošljivo. Postoje enklave u kojima živi najviše 15 osoba, staraca, dece... a štiti ih i po 200 vojnika KFOR-a. To je ludilo."
Danas je, najverovatnije, kraj jednog procesa i jedne zablude. Nakon skoro decenije, Kosovo je spremno da proglasi nezavisnost - vreme ispipavanje pulsa, puštanja probnih balona i sličnih akcija izgleda da se završava. Iscrpljujući pregovori doneli su samo saglasnost u nesaglasnosti - obe strane čvrsto su ostale na nepomirljivim pozicijama, sa kojih i nisu hetli da se stvarno pomere - a i nejasno je šta bi kompromisno rešenje bilo, sem možda zamrzavanja konflikta na određeno ili neodređeno vreme. Albanska strana insistirala je na nezavisnosti u okviru koje se mogu uspostaviti partikularna rešenja, recimo status manastira, a srpska je insistirala na svemu sem toga, da bi pre svega simbolički očuvala jedinstvo Srbije - de facto nezavisnost, a de jure ostvarenje minimalnih prerogativa srpske državnosti na Kosovu. Potreba da Kosovo „ostane" u Srbiji po svaku cenu ima status „incest-tabua", fantazma na kome se zasniva identitet većine Srba i dominantne političke elite Srbije - kao „srce Srbije", njena „kolevka", ono bez čega se ne može zamisliti, Kosovo je fundamentalna komponenta političkog, koliko i individualnog, etničkog „ja": biti Srbin znači imati Kosovo u Srbiji.
Posmatrala je odraz svojih nogu u ogledalu na zidu hotelske sobe a zatim njegove blještave čizme u polumraku.
- Nisu ti više potrebne. Tvoja karta je u jednom pravcu, ali ne vodi tamo kuda si hteo. One way ticket to Heaven baby - šaputala je kao mantru gledajući se u ogledalu.
Crveni ruž joj je bio neznatno razmazan oko usta, ali ona ga je krajnje pažljivo popravila domalim prstom. Onda se okrenula graciozno kao na pisti i lagano hodnikom krenula ka sobi gde je King ležao izvaljen na velikom francuskom krevetu, u kom su do maločas bili u strasnom klinču. Bio je to njihov poslednji, oproštajni seks pred njegov povratak kući u Australiju i poslednje izlivanje njegove sperme koju je u tu čast namerno razmazala po posteljini.
Ovako je nedavno Politika izvestila o događajima nakon sminanja novog spota JK „Tihi ubica" (boldirao ja):
Afera „Karleuša" potresa Karlovce
Novi Sad - „Lično se smatram poniženim zbog onoga se desilo u kolevci srpske kulture u Vojvodini, u zdanju koje treba da poštujemo kao svetinju. Time smo, nažalost, pokazali da ne poštujemo ni sebe ni sopstvenu kulturu", izjavio je juče pokrajinski sekretar za obrazovanje
Izaći ili ne?
Šta da se radi?
Nemogućnost da mnogobrojni političari, politički analitičari, raznorazni komentatori, kao ni vodeće agencije za istraživanje političkih rejtinga predvide izlaznost u prvom krugu predsedničkih izbora, ocenjena kao „iznenađujuće visoka", zbunila je mnoge i predstavlja ključno iznenađenje
(1)
Čedomir Jovanović ne podržava Borisa Tadića (koalicija sa DSS).
Svaka ne-podrška Borisu Tadiću (efektivno) podržava Tomislava Nikolića (održava 4% više glasova).
Dakle, Čedomir Jovanović (efektivno) podržava Tomislava Nikolića.
(2)
Velja Ilić ne podržava
Glavna tema -- predsednički izbori -- predmet je mnogobrojnih analiza koje su onakve kakva je i politička situacija: neinventivne, lišene teorijske lucidnosti, u ravni zdravog razuma. Uglavnom čista dosada. Zbog toga, odlučio sam da ostavim izborne dileme glasačkom telu, jer je ono, po mojoj proceni, dovoljno zrelo da predvidi konsekvence svog (ne)izbora. I pozabavim se drugom temom, koja je reaktuelizovana na blogu, njegovim marginama, ali i van njega.
Pre nekoliko decenija Jirgen Habermas, jedan od najvećih živih filozofa, zapitao se - čemu još filozofija? Danas, postavljamo slično pitanje, pitanje koje se odnosi na jednu od ključnih ličnosti savremene filozofije, onog na čijem grobu stoji čuvena teza - „mnogi filozofi pokušavali su da shvate svet, a reč je o tome da se on promeni". Dakle - čemu još Marks?
Nekima se može učiniti da je to pitanje ravno skandalu. Oni bi ustvrdili - Marks