veća slika je ovde
nisam slušala radio.
uvek sam volela da sebi puštam životni saundtrek:)
jedini izuzetak su godine studija kada je bilo komplikovano
nositi opremu i nosače zvuka po podstanarskim sobama.
prenosim intervju koji je vigor majić dao novostima.
mislim da je on čovek koji veoma kompetentno
govori o našem sistemu obrazovanja, između ostalog,
zbog toga što ga dovoljno dugo posmatra sa strane,
i dobro vidi njegove rezultate.
autor kalaža je novi nm, odranije poznat kao bloger Nebojša Milenković
ali on je potpuno nov.
u komentarima molim za po što va nje!
meni je rodik bio nesimpatičan, nisam volela njegov dvodimenzionalni tenis,
ali sam poštovala ogromnu volju, duh i prisustvo na terenu,
težak rad, i posvećenost.
da ne pričam o harizmi koju je nosio van terena.
Fernando Gonzalez
sjajan forhend, ogromna harizma,
volela ga je i publika i igrači. sjajan lik.
ja sam loša majka.
( tako bi u sličnoj situaciji rekla moja
prijateljica brvr)
Depresivno doba..odkad znam za sebe.
I to ne u onom, na prvu loptu, smislu
još jedan prođe dan...ode život i tajrad...
pisala sam već o textingu.dopalo mi se
kako je dejvid kristal branio pravo
tinejdžera, i nas starijih a znatiželjnih,
da menanjamo jezik u skladu sa tehničkim
novotarijama i uvećanjem brzine življenja.
e, a kako stojimo sa sextingom?
Veličkovićev junak, iz slike u sliku, neprekidno beži. Beži uz stepenice, beži uz neku strmu i sve strmiju ravan, beži puzeći preko spaljene zemlje. Beži od svega: beži od gavranova, beži od pasa i pacova, beži od požara, beži od nevidljivih dželata, beži od kuka i konopaca, beži od vešala, beži od raspeća. Trči i beži i mrtav, trči i beži i kad ostane bez glave, trči i beži, kako bi rekao Vasko Popa, "sve dok ima ruku, sve dok ima nogu, sve dok ima bilo čega."*
The siblings are back on track, again!
Ništa senzacionalno, ali jeste najbolji album od
(What's the story)Morning glory?
Uživajte!