Neki dan na Novom Beogradu uslikavam fotke oko Fontane, gledam okolo i mislim o tome da je taj urbanizam smišljen i nastao u vreme dok je stolovao Drug, za koga se govori da je bio diktator i nenaklonjen nekim građanima Juge po nacionalnoj ali i političkoj osnovi. Začeta je i izgrađena prihvatljiva, moderna urbanistička vizija Novog Beograda, nastala u vreme posle rata u pokušaju stvaranja novog društva. Nije, naravno, Novi Beograd bio njegova lična kreacija, strvarali su je sa neopisanim entuzijazmom i željom za novim formama i urbanim konceptom, primerenim postrevolucionarnom periodu, mnogi arhitekti. Sasvim neuobičajeno za vođe sa epitetom diktatora, Drug je ponuđenu viziju grada na konceptu moderne prihvatio, promovisao je i dao befel da se zovu geometri, zidari, drugi majstori i naravno narod, akcijaši jer bez tog krema torta ne bi valjala.

 

Maketa projekta „Beograd na vodi" u zgradi Beogradske zadruge čiji je autor nepoznat i čuva mu se naziv u diskreciji je javno izložena i pokazana javnosti kako bi ona (javnost) bila upoznata sa budućim izgledom Savskog amfiteatra i Beograda celog na desnoj obali Save uostalom. Marketinška oluja koju prouzrokuje i u snazi održava država i gradska uprava uz slogan „Slavimo Beograd" na panoima po celom gradu pritiska građane objašnjavajući im da je nameravani poduhvat bitan korak ka boljoj i svetloj budućnosti Beograda jer će šeička investicija od tri i po a možda i više milijardi eura doneti mnoga dobra gradu, istina, ne kaže se jasno koliko će grad i država uložiti u pripremu za izgradnji dva miliona metara kvadratnih ali ne budimo cepidlake, ako kažu da je to put ka prosperitetu onda da ćutimo jer ionako nemamo te pare da bismo se kvalifikovali za diskusiju a može se urbanističko primedbovanje tumačiti i kao politička mržnja. Sve je oko tog poduhvata nejasno i tajnovito, pre svega urbanistički ali i ekonomski, ne zna se da li postoji ma kakav ugovor o poduhvatu sa obostranim obavezama i profitu a priprema je već započela na terenu raščišćavanjem onih šina i raseljavanjem zatečenih stanovnika na tom mestu.

 
2015-06-08 19:23:39
Društvo| Kultura| Moj grad| Religija

Tesla ...

Đorđe Bobić RSS / 08.06.2015. u 20:23

  “… Na dnevnom redu gradske skupštine bila je odluka o podizanju spomenika Nikoli Tesli, ali bez stare priče o preseljenju urne velikog srpskog naučnika nije moglo.

Kao jedan od razloga za premeštanje urne navedeni su "satanistički obredi koji se održavaju u Muzeju Nikole Tesle", a na to je za govornicom ukazao predsednik Skupštine Beograda Nikola Nikodijević.

"U pitanju je inicijativa patrijarha zbog satanističkih obreda u tom muzeju, ako me već terate da kažem istinu...", rekao je Nikodijević. …” 

IZVOR: B92 PONEDELJAK, 8.06.2015. | 16:41 -> 17:34

Spomenik Nikoli Tesli u Beogradu postoji, za sada ih ima dva, jedan ispred Tehničkog fakulteta u Bulevaru Revolucije a drugi na aerodromu Nikola Tesla mada ovaj drugi nije baš neki kojim bi se grad ponosio, nevešto napravljen i nikako ne odgovara značaju dela koji je naučnik ostavio svom narodu.

 

Ovih dana tema je Hrast star šesto godina koji se grubom greškom neodgovornih projektanata autoputa a i onih okolo, raznih institucija za kojekakve zaštite prirode i slično, našao na trasi saobraćajnice i treba da bude iskorenjen pa se digla narodna graja i protesti su u toku. Hrast je star ali izgleda veoma živahan, zdravo se drži i neobično je važan ovim činom države za zgranute i pobunjene ljude koji okolo žive a Hrast im je svetilište. Mesto gde se beleži memorija i čuva tradicija jer su ispod tog Hrasta vekovima opstajali, pa je rušilački gest atak na njihov identitet, slobodu verovanja, istoriju i svekoliki svet u kome žive.  

Onda, kad se sve uskomešalo zbog ove drvosekačke svinjarije, onaj Velja ilić ministar po ko zna koji put i to u različitim oblastima, sada je stigao do urbanizma, setio se i predložio rešenje koje je maznuo od Solomona i rekao da će se to drvo presaditi, jbš šesto godina korenja u tlu a za tu vrstu drveća je poznato da kolika mu kruna toliki mu je koren pa onda ako je kruna u prečniku desetak metara onda je i korenje toliko i presađivanje je sasvim rizično i neizvesno što se ponovnog proklijavanja tiče.

 

Posle kanala od Dunava do Soluna, kreacije min. za prostorno planiranje ima još. Setio se skoro i onaj min. za urbanizam da promoviše srpsku kuću kao izlaz iz nestašice istih za stanovanje Srba ali i jasnog otklona od tih zapadnjačkih novotarija što se ovuda nude i zidaju i tako narušavaju nacionalni identitet i kulturu stvaranu još pre kosovskog boja i tako nas poravnjavaju sa drugima a nisu nam ni do kolena, i da se poslužim olinjalim stereotipom koji priliči ovoj situaciji - nama nebeskim bićima koji smo svet stvarali dok su oni prstima kusali nedopečeno meso.

Ponudio, ama ne samo to, odlučio i počeo o tome da govori i to ni manje ni više nego o formi originalne (ma šta to značilo u njegovoj izvedbi) srpske kuće, predpostavlja se sa svim atributima od pre neki vek kada se stanovalo u sred zdanja gde beše odžaklija sa ognjištem a pored i još soba a štala sa druge strane,  ali doksat obavezno i okolo po imanju po neki vajat da se pravi sir ili da se spava unutra, a klonja beše sasvim sa strane, pa neće valjda sa se nužda vrši pod krovom doma svoga.

 

Aktuelna nevolja sa poplavama je u prvoj fazi prošla i sada je ostalo da se ljudi i država bave sa posledicama i priča o tome se razvija, kako dalje, odakle pare, traženje pomoći od koje kuda, pa dobrovoljci, vojska, Evropa, Rusi, pa sami ugroženi da rade a ne da samo kukaju i svi se trude da poprave šta se može, misli se naravno na posledice te „kataklizme bibliskih razmera". Onda, kad su vlasti udahnule vazduh, sledi tužna priča o tome da država, posebno ona što je nekoć smenjena, nije dovoljno ulagala u održavanje vodotokova i kanala i nasipi nisu popravljani, pa sadanja vlast nije mogla za tako kratko vreme od kad troši dužnosničke fotelje da uredi sve kako treba, da popravi tu aljkavost onih od pre, a taman je počela i tek sada će da na tome poradi.

Usput je nađen i dobar izgovor, nepogoda je bila takvih razmera da se tu ništa nije moglo. Stereotipan i izanđao izgovor ali izgleda efikasan i za pobožni narod prihvatljiv, posebno onaj (izgovor) gde se za sve što beše sa vodom koja je ničim izazvana nadošla svaljuje krivica na Boga mada se ne zna da li je to učinio namerno, da kazni ili u najmanju ruku da opomene ili mu se samo omaklo.

 
2012-09-12 05:29:06
Društvo| Kultura| Moj grad| Umetnost

Urbani tattoo

Đorđe Bobić RSS / 12.09.2012. u 06:29

Građanin je sedeći u kafeu ugledao na ruci mladića za susednim stolom bogato iscrtani tattoo, grafika crteža nije bila sasvim jasna, nazirao je tri spirale u raznim bojama, polazile su od lakta a pri ramenu kome su spirale težile mogao se naslutiti oblik sličan tornju sa svetionikom na vrhu. Motiv mladog čoveka za trpljenje i nošenje crteža takvog sadržaja na sopstvenom telu mu nije bio jasan, nije mogao iz njega da pročita i dokuči poruku koja je crtežom odaslana. Zna da je tattoo iskaz sopstvenog stava, beleg i poruka, znak na koži kojim se prezentuje, za sebe ili okolinu, lični stav izrečen svojim, autentičnim jezikom, nešto sasvim intimno ali kad se nađe na mestu koje okolina može da osmotri onda je poruka ipak javna i intimu iznosi u gradski prostor. Poruka tako ispisana, nacrtana ili prilepljena na koži ljudskog tela je samoobeležavanje, potčinjavanje nečemu, podsećanje i beleženje sećanja, skladištenje uspomena, slanje poruke i iskazivanje poštovanja nekome ili nečemu što je označilo važan događaj iz životnog iskustva.

 

(zabeleženo povodom nekih platana s jeseni 2010 godine … )

Beograđanin sedi ritualno kao svakog jutra uz kafu na uskoj terasi stana na petom spratu i uživa u panorami uske ulice, negde oko Bulevara Kralja Aleksandra na Zvezdari, gleda debelog, neobrijanog komšiju prekoputa koji na balkonu pokušava da popravi mašinu za sudove. Onda je na ogradu terase sleteo osedeli Gačak(1), protresao perjem i procedio nešto kao «e, jebi ga ... «. Sedeli su tako neko vreme, obojica nepomični, u tišini remećenoj povremeno bukom od radova na mašini sa druge strane ulice, svako od njih utonuo u sopstvene misli, osećali su prisustvo onog drugog, neka pozitivna vibracija je strujala na terasi. Potrajalo je neko vreme dok se obostrano nije pojavila želja za komunikacijom, Beograđanin je poluglasno, da ne ispadne nametljiv, pitao Gačka kako je i čemu ona dešperatna izreka pri sletanju na ogradu, onda je počela Gačkova tirada, kao da je popustila brana na Drini a jezero krenulo u oticanje ...

 

Vidim na netu posvuda vest da je grupa pozorištanskih umetnika predložila da se Trg Republike poništi i da se placu vrati stari naziv od pre Drugog svetskog rata tj. da bude opet Pozorišni trg. Gradska komisija za spomenike i nazive prostora po kojima se Beograđani kreću će razmatrati predlog i do kraja meseca, po svoj prilici će predlog i usvojiti.  

Nemam ništa protiv tradicije i očuvanja tekovina gradskih iz prošlih vremena ali ipak, stvaranje Republike umesto Kraljevinje je značajan događaj u životu grada i naroda celog te bi se o tome moglo ali i moralo povesti računa i naći načina da se aktuelnom trendu zabašurivanja ko je šta za vreme Drugog svetskog rata radio priđe razložno i bez preteranih emocija, ako su emocije uopšte u pitanju. To što su komunisti ustanovili Republiku i učinili jedan značajan korak unapred ne bi smelo da zamagli oči savremenicima koji komunizam ne vole, oni jesu učinili, pošto su pobedili fašiste, korak unapred i zaorali stazu po kojoj i danas država sa sve narodom hoda, pa i ovi što predlog dadoše a i komisija koja će o tome misliti i odluku donositi.

 
2018-08-28 09:32:40
Budućnost| Društvo| Hronika

Grdelica je opet skliznula ...

Đorđe Bobić RSS / 28.08.2018. u 10:32

Pao je opet taj potporni zid u Grdeličkoj klisuri a čitam da je Ministarstvo građevina predložilo Sudu časti inžinjerske komore da 16 inžinjera koji su učesnici u izradi projekta bude lišeno licence. Danas se oglasila dva od onih optuženih inžinjera i kažu da nisu potpisali izmene projekta i da ih oko toga niko nije pitao. Možda su krivi ali to je samo predpostavka jer se bez istrage i stava veštaka to ne može tvrditi. Bitno je ovde da po proceduri projekat se ne može menjati bez saglasnosti investitora, one firme što se zove „Putevi Srbije“ ili tako nekako i onog direktora koji tom firmom upravlja i koji ima problem sa nazivom neke letilice. On se naravno ne nalazi na nekom spisku za kaznu kao ni odgovorna kočoperna ministarka iz resora građevine a jesu investitori uz svu odgovornost koju im njihov položaj nalaže i traži.

 

Đorđe Bobić

Đorđe Bobić
Datum rоđenja:  - Pol:  Muški Član od:  08.04.2007 VIP izbora:  64 RSS RSS Feed Saznajte više o autoru

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana