Sećam se da su me kao klinca od pet, šest godina, momci s Dorćola slali da im u apoteci kupim kurton, pošto mi je bilo dugačko i teško za pamćenje, higijenska gumica. Apotekarke i apotekari su crkavali od smeha kad bih im stojeći na prstima, pružao novac i tražio kurton! Da nisi malo poranio...Jel' ti to ne želiš da budeš tata...A koliko godina ima tvoja devojka, četiri, pet, Vadi ga iz gaća da vidim da li će ti odgovarati, samo je deo komentara koje sam morao da istrpim dok ne bih dobio robu.
Na Vaclavskom trgu u Pragu stoji neki čovjek i povraća. Prolazi drugi, gleda ga tužno, klimne glavom i kaže: Da samo znate kako vas razumijem...
Milan Kundera, Knjiga Smijeha i zaborava.
Zamislite tz kritičnu masu, milion, milion i po ljudi, koji jedni druge razumeju, kako ispred skupštine povraćaju! To bi bila prava stvar, to bi bilo čudo! Ali prave stvari i čuda se više nigde ne događaju, pogotovo ne kod nas. Teško da ćete
Odakle smo? Ko smo? Kuda idemo?, naslov je znamenite slike Pola Gogena iz 1897 godine. Slika je ogromnih razmera 139 x 374cm. Od 1936 godine nalazi se u Bostonu a zbog svoje, uslovno i istinito rečeno, krhkosti, decenijama nije napuštala SAD. Ipak, povodom stogodišnjice slikarove smrti (1903 - 2003.), Muzej lepih umetnosti iz Bostona i pariski Muzej Orsej, organizovali su reprezentativnu izložbu pod nazivom: Gogen-Tahiti u Grand Palais-u u Parizu. Izložba je u Parizu trajala od 30.septembra 2003. do 19.januara 2004 a u Bostonu od 29.februara do 27.juna 2004
Čuveni beogradski ugostiteljski objekat, na uglu Dečanske i Makedonske ulice, radi posle osam godina od zatvaranja i pretvaranja prostora u kladionicu
IZREKA da ničija nije gorela do zore, u sredu je demantovana! Legendarna kafana „Zora", osam godina od fajronta, ponovo je osvanula na istom mestu. Na uglu Dečanske i Makedonske u Beogradu. Te godine, u međuvremenu, „pojeli su kockari". Naime, do pre neki mesec, tu je bila kladionica.
Ovu
Omaž Haruki Murakamiju
Pa, ne znam... Bile su reči koje su mu pale na pamet kad je seo i počeo da zuri u debeo neotvoreni žuti koverat koji je stavio na kuhinjski sto. To su bile reči koje je izgovorio kada ga je, posle izjave da ne želi više da živi sa njim, upitala da li mogu da ostanu prijatelji. Iako je pretpostavljao šta se nalazi u koverti, ipak je otvorio. Bila su to dokumenta za razvod braka i pismo od advokata njegove žene. Da i koverat sa markom i otkucanom adresom advokata. Ustao je, sipao viski u čašu i vratio se za sto. Preleteo je pogledom dokumenta
Nema na zemaljskom šaru Vilajeta sa toliko Sultana, Vezira, Aga i Begova, koliko ih ima u skučenoj, prljavoj, zapuštenoj, odbačenoj i ubuđaloj zemlji u kojoj živimo! Udobno borave u svojim dvorovima, svim mogućim tehnološkim sredstvima zaštićeni e da ne bi došli u bilo kakav kontakt sa svojim čipčijama, nama, smrdljivim, kužnim, vašljivim, podrpanim i gladnim.
Sultan apsolutista, zvezdočatac, znalac i u
Poštovani čitaoci mojih tekstova
Moj problem je u najmanju ruku specifičan i nadam se da će vas zainteresovati. Uzdam se u vašu radoznalost i zanimanje za neobično, neuobičajeno i van klišea.
Imam pamćenje kao slon, ali! Ili ipak? Svejedno! U razmeri1% prema 99% postoje reči koje izgovorim ili ih čujem, upotrebim ih na pravi i jedini način, udenem ih baš tamo gde treba ali kada bi me neko pitao da objasnim
Empatija, šta to beše?
Vikipedija veli: Empatija ( od grč. εν — у, i grč. παθος – osećanje, strast) doslovno označava saosećavanje, uživljavanje. Empatija podrazumeva sposobnost da se emocionalno razume šta druga osoba doživljava. U suštini, to je stavljanje u tuđu poziciju i doživljavanje tuđih osećanja. Termin Empatija je prvi put uveden 1909 godine od strane psiholiga Edvard B. Tičnera, kao prevod nemačkog termina Einfühlung( što znači: osećam za ). Empatija nam omogućava da razumemo druge i često nas prisiljava
Halo belci, š'a ima? Ne prija vam ova vrućina i ovoliko sunce, a? Temperatura preko 35 stepeni u hladnom hladu? Znoj lije, sve na vama mokro do gaća, ne pomažu ni klime, ni ventilatori. Napravite promaju, pootvarate sve prozore i vrata i šta biva?
Ako sam ja ja, kako ti to znaš? Postavljam ti pitanje na koje ni sam ne mogu da dam odgovor. To što me vidiš i govorimo jedan drugom, ne znači da sam ja ja ili znači da sam ja ja. Možda je sve iluzija?
Nagnem se nad bistru mirnu površinu potoka i vidim lik. Da li sam to ja? Bacim kamičak i lik se raspline u hiljade neprepoznatljivih delova i oblika.Da li sam to ja? Kada se voda ponovo umiri, opet vidim lik. Da li sam ja bio ja kada sam se prvi put nagnuo nad vodu potoka, da li sam ja bio ja kada sam bacio kamičak ili sam ja bio ja kada se voda umirila? Možda ni jednom nisam