Tačnije, na padini Čarobnog Brega. To mu dođe ovako: iza leđa vam ostaje Hram Svetog Save i Karađorđev park a vi se spustite padinom niz ulicu Dr Subotića starijeg do broja 6 gde se nalazi Institut za neurologiju Kliničkog centra Srbije. E tu sam proveo prvo četiri dana na drugom a ostatak dana na prvom spratu a sve od 13.marta pa do 28.marta ove 2018 godine. Hteo, ne hteo, na pamet mi je naravno pao Hans Kastorp koji je na Čarobni Breg došao u posetu rođaku. Veličanstveni Tomas Man je, u tančine poznajući ono o čemu je pisao, fascinantno obradio bolnicu/sanatorijum, atmosferu
Србија
Ја знам сва твоја лица, свако шта хоће, шта носи,
гледао сам све твоје очи, разумем шта кажу, шта крију.
Ја мислим твоју мисао за челом ти у коси,
ја знам твоја уста шта љубе, шта пију.
Еј, пију од туге, од зноја, од муке,
од ноћи, од сијерка који се тешко меље.
Ја сам у млину, сред буке
жрвња, чуо
U Godinama koje su pojeli skakavci, Borisav Pekić je na jednom mestu napisao, citiraću po sećanju: Voleo sam da budem u samici, mogao sam na miru da se bavim sobom i svojim mislima, neometan od drugih... Veoma slično se i ja osećam i zaista sam ga, bar mislim, pravilno shvatio. Mnogo puta sam na ovom mestu pisao o osami i njenoj neophodnosti za svaku osobu. Samoizolovanost pa bila ona i nametnuta, može imati mnogo dobrih strana.
Nisam izašao iz kuće evo već deseti dan. Slikam male i velike formate, kada su moji zauzeti nekim svojim stvarima, puštam muziku
Estragon je Tragajući za izgubljenim vremenom, Čekajući Godoa, Radeći zadatke iz marljivosti, osećao da će proći Sto godina samoće pre nego što upozna Ljubav u doba kolere. Utrnulih nogu ustao je da ih protegne, zakoračio je u Baštu, pepeo, ljubazno je pozdravio Gospođu Dalovej u Vrtu sa stazama koje se račvaju. Skoro je naleteo na Pukovnika koji mu se požalio da nema ko da mu piše. Pogled mu je pao na obližnji zid, ugledao je Portret jedne ledi, što ga je asociralo na Sliku Dorijana Greja.
Po svaku cenu, podrazumeva se! Milijarde saveta nas svakodnevno zasipa i zatrpava sa svih mogućih i nemogućih strana, elektronskim putem preko FB, Googla, pisanih medija, TV reklama... Svaki hiljaditi pokušam da pročitam ali vrlo brzo odustanem. Dosadno i glupavo do zla boga! I što je po meni najgore i najštetnije, svi ti saveti služe da maltretiraju ljude, žene i muškarce i ni po koju cenu ne dozvoljavaju sreću i radost! Čak šta više, nastoje da ih uguše i potpuno izbace iz naših života, dovodeći ljude u manijakalno stanje.
Zarad ovog teksta, podastirem vam nekoliko
Proljece na moje rame slijece, djurdjevak zeleni, djurdjevak zeleni… Jbg, nit proleća, nit đurđevka zelenog, ono, rame je tu ali koja vajda od njega kada se čas smrzavam kao da su me ostavili na Antarktiku na jedno pešes godina da se adaptiram, čas se znojim kao da kulučim neprekidno. Kako izdržavam, kako te promene izdržavamo svi kad bi i čelik popustio! Pošto živim u gradu asfaltiranom i zabetoniranom, visibaba, kukureka, jagorčevina i lastavica, notornih vesnika Proleća, nema ni u tragovima, štono bi rekli hemićari. Umesto vesnika, ja imam Vesića
Kada jednom videše Diogena kako u podne ide noseći upaljenu svetiljku i upitaše ga zašto to čini, on odgovori: Tražim čoveka.
Više puta sam se zapitao da li sam patetičan u svojim pisanijama, da li patetikom razvodnjavam misli ili osećanja iza kojih čvrsto stojim? Počeo sam da razmišljam o patetici i prvo što mi je palo na pamet je rečenica koja je prisutna u svakom, stoprocentno svakom(!) američkom
'stari92'
Verovao il ne,cheka te jedan,prvobitno zamishljen kao svitak na kozzi/pergamentusa naravno
rechima~to znam pomalo.
Dilema Mi da li da ih objavim ,prvi put,na tvom odlichnom blogu ?
Il jok ?
D)
(u notji punog meseca))
mikele9
Pošalji da pročitam.
sam odluku, rešio sam da prestanem da pušim! Istog trenutka mi padaju na pamet reči Marka Tvena: Ništa lakše nego ostaviti duvan, ja sam to do sada uradio bar stotinak puta.
Nikada nisam bio alkoholičar, pijandura ali sam se alkohola rešio lahko lagano biće uskoro 26 godina. Nisam imao nikakve krize, bilo je kao da nikada u životu nisam popio ni čašu Loze.
Ali duvan, cigarete!!! Posle infarkta nisam pušio skoro četiri meseca. Nastavio sam sa pušenjem kada nisu uspeli da mi probuše arteriju.
Čekaj! Doneo sam odluku, dakle obećao sam sebi!
Gost autor Mika
A Rex Ilusivii
STRATOSFERA, reče Junak Našeg Detinjstva, zagledan u zvezdano nebo. Na trenutak sam mu video benzinski pogled raširenih zenica u kojima se ogledalo nebo kao da ga posmatra istim intenzitetom. STRATOSFERA je