Jedina prava ljubav je ljubav prema Bogu, izričiti su crkvenodostojnici svih crkava a pre svega Katoličke i pravoslavne provenijencije. Iako nereligiozan, sklon sam prihvatiti ovakvo stanovište ali nekako ne do kraja, jer mi na pamet padaju rječi Gospoda našeg Isusa Krista: Voli bližnjeg svog kao samoga sebe! Voleti, ljubiti, ljubav, daklem, prema Sinu Gospodnjem, je takorekuć jedna od vrlo značajnih sugestija ako ne i zakona koje je propisao.
Sveti Avgustin, inače meni neomiljena osoba, za divno čudo, izrekao je nakoliko veoma prihvatljivih misli o ljubavi:
Ašokah je nasledio carstvo svog dede Ćandragupte i pokušao vladati na isti način. Prvi uspešan imperijalistički poduhvat mladog vladara doveo ga je neposredno do dijalektičkog okreta političkog morala. U osmoj godini svoje vladavine (oko 265 godine pre nove ere) Ašokah je osvojio zemlju Kalingah (današnja Orisa) koja je na istoku njegovo carstvo delila od morske obale. Njegovo carstvo se tako proširilo od Afganistana do obala Bengalskog zaliva.Ali pobeda je postignuta uz cenu ogromnog krvoprolića neprijatelja da se Ašokah zgrozio i jednom za svagda odustao od zavojevačkih sredstava
More su neraskidivi deo njegovog života. U vreme kada bejaše mlad, na more skoro da nije obraćao pažnju. Bilo ih je svakakvih, u pubertetu najviše ali je uspevao da ih se otarasi, počeo je da ih smatra tricama i kučinama. Mada se i sada seća i to sa bolom u duši kako neke more nije mogao da prevlada. Starac je duboko svestan da sadašnje more čine veliki deo njegovog mentalnog, fiziološkog i fizičkog sastava. Nije spreman da se preda bez borbe. Svakog dana pre i posle podne odlazi u šetnju pomažući se štapom, nekad dva, nekad četiri kilometra. I vežba, prvo vežbe za noge a
Latinski:
Áve, María, grátia pléna;
Dóminus técum: benedícta tu in muliéribus,
et benedíctus frúctus véntris túi, Iésus. Sáncta María, Máter Déi,
óra pro nóbis peccatóribus nunc et in hóra mórtis nóstrae
Katolički:
Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama i bagoslovljen Plod utrobe Tvoje, Isus, Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.
Pravoslavno srpski:
Bogorodice djevo, raduj
Dijalog (od staro Grčkog Dialogos što znači razgovor), predstavlja vođenje usmenog ili pismenog razgovora.
Svesna upotreba dijaloga počinje kod Sofista, koji im služi za saznavanje ili raspravljanje problema u smislu klasične Dijalektike (Teze i Antiteze). Literalno se može naći u Sokratovim dijalozima
znesem kafu i cigarete na terasu i stavim ih na mozaik sto koji sam sam napravio. Uvalim se u baštensku stolicu sa jastučetom da mi ne žulja dupe i pogledam u nebo. Iako je deset sati, sunce upeklo, peče kao da sam na roštilju. Prija mi. Pomislim: Kakav divan letnji dan. Zapalim cigaretu, srknem kafu ali iznenada osetim kako mi crv sumnje rovari po mozgu. U trenutku kada sam se spremao da odgonetnem crva, psetance komšija iznad mene, zakevta. Ustao sam da se pozdravim mazeći ga rečima. Kada je kuci dodijalo da laje, utrčala je u stan. Vratim se stolici, zapalim i
– Zar je kod vas kmet najstariji? – prekidoh ga pitanjem.
– Kod nas upravlja kmet, i on je najstariji; posle njega dolaze panduri. Ja se nasmejah.
– Što se smeješ?… Zar ti nisi znao?… A odakle si ti?
Ja mu ispričam kako sam zalutao i da sam iz daleke zemlje, Srbije.
– Slušao sam ja o toj čuvenoj zemlji! – prošaputa onaj za sebe i pogleda me s rešpektom, zatim mi se obrati glasno: – Eto,
Mudrac je pun nemira i neodlučnosti da bilo šta preduzme i zato uvek uspeva. Knjiga XXVI, Citati Čuang Cua.
Umni, pametni ljudi, mudraci, svakog trenutka preispituju svoje odluke, sumnja je često vodilja ka ispravnom rešenju, da ne kažem, prosvetljenju. Mudri Sokrat veli, parafraziraću njegove reči: Što više znam, postaje mi jasno koliko toga ne znam!
Ne mogu a da ne spomenem svoje omiljene mudrace: Averoes, Ibn Haldun, Lao Ce, Konfučije, Abelar, Dekart, Volter, Spinoza, Aristotel, Kant... svi su oni promatrali i analizirali svet oko sebe
Dopustite mi najpokornije da vas prekinem ali recite mi kakav je to pas što tamo trči?
To je neki drugi pas.
Ah, vi me ne razumete, ja mislim na onog velikog psa s belom kudravom dlakom i bez repa.
Dragi moj gospodine, to je pas novog Alkibijada.
Ali, primeti Berlinac, recite mi gde je sam novi Alkibijad?
Pravo da vam kažem, odgovorih, to mesto nije još zauzeto, za sada imamo samo psa.
Hajnrih Hajne, Put iz Minhena za Đenovu (1828 godine)
Poslednji, spomena vredan Alkibijad
Šta je vreme do protok mog života! Pre mog rođenja vreme za mene nije postojalo kao što za mene neće postojati posle moje smrti. To me niti uzbuđuje niti uznemirava, činjenica kao činjenica i ništa drugo. Vreme tokom života mi, teklo je nekad sporo, nikad da prođe a bogami mnogo puta mi je prolazilo brzo kao da ga vozi Valentino Rosi! Klizilo je brže od peska iz šake raširenih prstiju. Kao mlad imao sam vremena za sve, bukvalno za sve! Da imam devojke, da sa društvom obilazim kafane, da studiram, da igram fudbal, da pecam, da skitam, putujem… Bilo me je svuda po Beogradu, na