Publika se odvikla od bioskopa. Bilo im je nekako neprijatno prilikom scene seksa koji se i ne vidi. Sinoc sam videla svoje profesore, svoje koleginice profesorice i pr-ove, neke ljude koje godinama nisam videla, ali ih srecem na desavanjima tipa otvaranje izlozbe, BG pozorisna premijera, koncert - jedan u 10 godina.
Za film `Revolucionarni put` je vezana jaka veza Kaprio-Vinslet, sto znaci da bi trebalo da bude romanticno i `ahhh, dajte mi maramice` na kraju.
Medjutim, mnogi su bili i razocarani, pa onda zapanjeni.
Radim Ivana`s Corner, da, jer nije greska...Ne pisem ga, pisem postove, ponekad kada zelim nesto da vam kazem
, uglavnom kada sam posebno izervirana ili posebno srecna, odusevljena necim, sto postaje retkost. A to je rad i to dobar. Blog nije simple web page, za mene je nesto, sto kada ustanem i uz jutarnju kafu otvorim vec je 60ak njih pregledalo, trazilo, videlo...staro
Juce u liftu kod svojih u BK, C3. Lift je star, iz ranih 80s.
Dole na vratima ide ono Partizan, Zvezda blah, blah, ovo je zivot, a ovo drugo je ....Ma, klasika. Izmedju prizemlja i prvog vec krecu natpisi : Duran Duran, Nena, Madonna, Kajagoogoo, Nick Kershaw, Culture Club. Kod drugog se vec pominju Pesa, Plema, Beli, Crv, Vojkan i ostali cupavi sarmeri Novog romantizma sa Bulevara. Frizura je odredjivala da li si John Taylor ili Simon Lebon type, a neki su se odlucivali za decentiju Spandau Ballet varijantu.
Sada kada pogledam, taj stari
I tako smo svi nekako pali, rastrkali se. Kazu kada spona jedna ekipa otkaci, svi (se) otkace. A ljudi inace vole da putuju I za praznike I ovako. I kad jedan deo drustva kaze: e idem ja (mi), onda nesto drugi deo ilim ta spona -karka nema neku preteranu zelju za samo-organizacijom. A I zasto bi? Treva sudovi I case da se peru, a kafana mi nije sudbina, niti mi je mesto medju klincima u prestonici uz Junior Jack-a ( ma, da sam bila bolje ovih dana, sto pa da ne?).
No, iz iskustva proteklih godina covek, u ovom slucaju zena, zeli da se oseca u svom domu skroz na skroz bozicno I novogodisnje.
Slave slave po kafanama...Pozovu `pevaljke` da im se oko stola njisu, zaznojene ispod miske... Ide meso, ono mrsno, a pice donesu sami. Obicno neograniceno. Dok se ne podrigne i dok vam se sve `ne vrati`. I znaju da se krste i znaju koja im je slava, ali ne znaju nista o tome. Niko im nije rekao zasto se i kako se slavi. Znaju samo da su Srbi i to veliki, veci od nas, i da imaju slavu, pa je treba uz turbo zvuke promukle provincijalke u obliznjoj kafani proslaviti, obeleziti. Za rodbinu, ali vise za poslovne partnere, jer bruka puca lako po carsiji. A lokalni bogatas se ne postaje lako, n`est
Leto 2004, Turska. Daleka Turska, skoro Sirija. Plaza dugacka, kopakabanska. Prijateljica i ja na plazi, pored nas dve beogradjanke iz aviona, lepe, prezgodne i jos jedan par…Super se porvodimo. Vrelo, ali nama lepo…u toplesu. I tada ispred nas na lezaljkama crn i plav muskarac, leze i pricaju nesto. Na metar, dva od nas…Kao