Radim Ivana`s Corner, da, jer nije greska...Ne pisem ga, pisem postove, ponekad kada zelim nesto da vam kazem
, uglavnom kada sam posebno izervirana ili posebno srecna, odusevljena necim, sto postaje retkost. A to je rad i to dobar. Blog nije simple web page, za mene je nesto, sto kada ustanem i uz jutarnju kafu otvorim vec je 60ak njih pregledalo, trazilo, videlo...staro
Juce u liftu kod svojih u BK, C3. Lift je star, iz ranih 80s.
Dole na vratima ide ono Partizan, Zvezda blah, blah, ovo je zivot, a ovo drugo je ....Ma, klasika. Izmedju prizemlja i prvog vec krecu natpisi : Duran Duran, Nena, Madonna, Kajagoogoo, Nick Kershaw, Culture Club. Kod drugog se vec pominju Pesa, Plema, Beli, Crv, Vojkan i ostali cupavi sarmeri Novog romantizma sa Bulevara. Frizura je odredjivala da li si John Taylor ili Simon Lebon type, a neki su se odlucivali za decentiju Spandau Ballet varijantu.
Sada kada pogledam, taj stari
… a ne bi trebalo. Jednostavno treba prihvatiti da, zao mi je ako sada mislite da mi je elitizam srednje ime, a da se u snobizam kunem (mozda ste i u pravu), nekim ljudima nije mesto tu pored vas…u okruzenju… u zgradi, na poslu….To su ljudi sa kojima `zivimo` a ne zelimo ni da ih sretnemo. A srecemo ih. I onda posle usputne uvrede ili prostakluka pitate se da li je mozda neko drugi kriv? Mozda roditelji tog bica koji uziva u nanosenju uvreda drugima, ili
Ona zasluzuje celo poglavlje, jer je ceo svet pazljivo prati. Svaki njen korak, pogled u kameru, svaki hir, aferu. Image koji ima kreira je image planete bar dve sezone po pojavi. Sto je starija to je energicnija na sceni, kao da nam dokazuje da ikona popa mora da ostane na tronu i da smo mi tu oni koji je prate.
Ok, Ok, cuvene secret parlament zurke u organizaciji jedne jake firme sa sedistem u Nisu su konacno provaljene. Imala sam tu `cast` da me prijatelj, koga nisam videla bas dugo (bio u Londonu skoro dva meseca, pa je to mozda glavni razlog sto smo krenuli bar da se ispricamo) pozvao da mu pravim drustvo. Hotel ko hotel, ok...i ranije smo ga vidjali…Na ulazu dve devojke, potpuno iste u satenskim belim haljinama (onaj kroj u kom se uglavnom holivudske
Uobicajna setnja, zapravo i ne bas tako uobicajna, jer sto smo ozbiljniji i stariji kao da smo u kolima rodjeni, i ni u najludjem od svih ludih ludila ne bi isli peske do marketa, tu iza ugla. To, to je vec neka druga, treca, savremena prica globalizacije i visokog potrosackog mentaliteta naseg nisko placenog Srbceta, ali otom potom.