... u fijuku bicha, u jauku kicha.
Rec Jugoslavija, podseca me, pre svega, na SMB-boju, na Jugoslovensku Narodnu Armiju … a u vojsku sam otisao, mator, bolestan, bez volje i bez zelje, napustajuci solidno placeni posao i prekidajuci karijeru redakcijskog kurira, novinara pocetnika i vecitog studenta … a armiju pamtim po zimi, vetru, kisi, po pesadijskoj obuci na brdovitom dalmatinskom kamenjaru, po dugim, blatnjavim marsevima i logorovanju u nakrivljenom, busnom satoru, po cuvanju straze kraj ogromne kace kiselog kupusa ... ali te vojnicke godine, secam se i zbog njenog lepog kraja, zbog leta, sunca, mora, bezbriznog kupanja
Dub.
Moje selo.
Tu sam,kao dete iz grada, osetio duh srpske patrijahalne porodice...nacin zivota koji pripada proslosti,ali proslosti koja jeste ... ili moze biti ... vrelo sadasnjosti...
Moji preci,po dolasku iz Hercegovine,u 18veku,sazidali su Crkvu od drveta,bez i jednog eksera. Njima tada, novu, a nama potomcima - Staru Dubsku Crkvu, seosku relikviju.
Moj deda, po ocu, Nedeljko bio je seljak i ratnik. Balkanske ratove, napad AustroUgarske, nemacki prodor, povlacenje preko Albanije, lecenje u Bizerti, Solunski front, sve je preziveo u tih 6 godina.
Ali, kad se vratio,
Izraz "provaliti nekog ili nesto" u svetu kompjutera kaze se "mapirati".
... Vi mapirate mene, ja mapiram Vas.
... Vi ste predstava, ja sam publika ...
... ali i ...
ja sam predstava, a Vi publika.
Mi (se) preslikavamo (na) okolinu, okolina (se) preslikava (na) nas.
Prirodno sledi pitanje odnosa - coveka, ljudi, medija, sistema, medju sistemima, okoline:
Ko, koga, kako, koliko i zasto mapira, preslikava i provaljuje? ... Dobro ili lose .
Tako je i medju ljudima. Svi mi delujemo na nekog i deluju na nas, trazimo nekog i pronalaze nas
Vreme tece...Noc pred zoru, osvit, svitanje.
Nista, nistavilo je pocetak ... Crn i mracan, kao smrt.
Sa promenom i vremenom, u isti cas, postalo je postojanje...
Jutro je nastanak - i noc i dan - kontrast, dijalektika.
Zapadom jos vlada tama, tamo zvezde nebom sjaje ...
Na istoku, iznad horizonta, svim bojama, energija, svetlost sija:
Radja se Sunce. Lampa i pec u kuci prirode.
Dole je planeta, Nasa Zemlja.
Zvezdica, uzarenog jezgra, pomalo ugasena, i od ljudi potrosena...
... sa zemljom i vodom - kao koricom...s nebom i vazduhom - kao mehurom...
Zhivot.
Trenutak shto protiche s' vremenom.
Prolece je u parkicu, zelenilo zraci, blista...
Na vrh zbuna ljubav cveta: sred ljubicastog, cvetnog venca par vrabaca vodi ljubav.
Pticica'Zenka i Muzjak'Ptic.
On leti u mestu, tik iznad nje, kao helikopter.
Obe ptice, ne miruju ... i u paru, stalno lete: vibriraju, trepcu, masu ... telom, repom, glavom i krilima ...
Sastave se brzo s ledja i dok traje on nju kljuca svud po vratu, zaljubljeno, strasno, nezno ...
Rastave se, al' ubrzo, spajaju se opet brzo.
Pticice ... lete, vole se, ljube ... tako pet,sest puta.
Pa odlete, svaka nekim svojim
Mi Srbi smo kao pcelice: ima nas radilica,ima nas trutova, sve nas je rodila matica- al' ima i bumbara...
I to je glavni problem i pitanje pcelinjeg drustva: kako da vredne pcelice - radilice oteraju tudjine - debele, drecave bumbare puvadzije!
"Ova pricu napisao sam u januaru 2006.godine. A pricica kao da je za beogradsku "Politiku"- za rubriku "Medu Nama"
Pocetkom proleca, ministar je na TV-u, u medijima, smisljeno i sracunato, u nekoliko nastupa ,najavljivao mikrokredite - hipotekarne kredite sa kamatom od 1% za nezaposlene, za osnivanje firmi - izasao je konkurs, a ja sam ulozio stan i podneo prijavu Sluzbi (Nacionalnoj sluzbi za zaposljavanje ), da osnujem firmu i zaposlim samo sebe - kao jednog, jedinog zaposlenog. Posle dvogodisnje nezaposlenosti, niza konkursa i prijava, dobio sam novu sansu:
“Bicete
Malo rashladjivanja ...
Najbolje vreme za setnju: zarko, zimsko Sunce, vedro plavo Nebo i snezna belina...Negde u prirodi, na planinini, u ravnici ... Svud po tlu je tanak, nedirnut sneg sa pokoricom.
Hodam. Prsti, krcka sneg.
I tu u tragu, recima kao stopama bojim, gazim kao po platnu...
Gledam nebo. Vidik, opisuje krug ... ali krivuda, grana se, sece ... Linija neba uvek je mutna. Tu je sama granica cula. Kuca, drvo, covek ... Sunce, Mesec ... sve moze biti horizont.
A linija, menja se, tece ... Kao Vreme ... jer ni sadasnjost nije tacka,