Stigao mi urednikov zahtev: “dream team” i “nightmare team”!
Za prvo mi i nije trebalo objasnjenje a uz drugo je stiglo nekoliko recenica: ne najgorih 11, tih ima tonu, nego onih koji su bili takvi da se nikada nije znalo sta mogu da naprave, kako da preokrenu utakmicu… Zbog kojih se danima posle budimo obliveni znojem!
“Nightmare “ jedinica” bez dileme - Petar Borota!
Salu na stranu, ali zaista bi bilo dobro da crveno-beli uspeju da protiv Rendzersa u gostima “dobro prodju” i da uspeju da se izbore za plasman u Ligu sampiona.
Ponudili mi nedavno da honorarišem za jedan mesečnik.
- Ma ništa strašno! Samo odgovaraš na pitanja u rubrici „Draga saveta" - objasnio mi urednik.
Ja se tu malo štrecnem, pa gde ja da nekog savetujem! Imam haos od života, tri mačke, kuče, sestru i još nekoliko, khm, problema i problemčića muškog roda.
- Treba nam fina osoba, koja ume onako ženski nežno da pronikne u srž, otresito odgovori, kao što bi komšinici kad pije kafu s njom a ova joj se jada.
- Pa zar nema na tržištu nikog iskusnijeg od mene?
- A ne, preporučio te taj i taj, kaže da si savršeno rame za plakanje.
Nije baš da mi je imponovalo, ali šta ću. Nastavim da se koprcam.
- Da nije to posao za nekog psihologa, ipak!
- Nikako! Prošli koga smo angažovali napravio nam je jedno samoubistvo, tri pokušaja i četiri dolaska policije. Ne, stručnjak nikako.
Ironija je da je upravo Hejsel bio prekretnica u odlucnoj borbi protiv huliganizma u Engleskoj ali i trenutak kada na ostrvu pocinje nova, bogata i bljestava era ovog sporta.
Stvarno sam htela da za blog.b92 napisem post o Zvezdi, recimo! Evo vec vise od deset dana rovarim po privatnim vezama ne bih li nasla neku aktuelnu pikanteriju, makar da je nekog igraca prevarila devojka a neku devojku igrac. Isla sam do podruma Marakane, cekala po hodnicima, prisluskivala u WC-u sekretarice, plivala i prsno i ledjno oko Miskoviceve jahtice...
Da ste 26 puta nekog kaznili zbog necega sto je uradio, a on to uradi i 27. put, sta biste pomislili o njemu? Da je bahat? Bezobrazan? Mozda glup?
A kada je glavni argument odbrane: Jeste, ucinio sam, ali su ONI to ucinili vise i jace! sta drugo mozete da ocekujete nego da vas smatraju neozbiljnim, detinjastim.
Partizan je izbacen na godinu dana iz Evrope! Novcanu kaznu niko ni ne spominje, navikli smo da su nasi klubovi UVEK udareni po dzepu. I sve to, zasto?
Skrckah ovolike godine i tek sad shvatih da ja, u stvari, ne umem da skuvam kafu za jednu osobu.
Slucaj 1: po inerciji sunem na soljom odmerenu kolicinu vode tri do pet kasicica kafe. Dobijem kacamak, vise od pola soca!
Slucaj 2: "smanjim dozivljaj" i sipam jednu kasiku (vrsnu). Na velicinu solja u mojoj kuci (koja oskudeva u onima sto su i u meri za kolace) dobijem caj od mlevene kafe! Ukratko bljak!
Slucaj 3: odokativno odmeravam kada je gustina dovoljna, pa stojim 15 minuta uz sporet dokuvavajuci i dosipajuci vodu dok na kraju ne bacim sve u sudoperu i - odem kod
Vest je lepa: reprezentativci Srbije u kosarci (do 20 godina) osvojili su Evropsko prvenstvo.
Na kraju, i poret titule, medalja i pehara, doziveli smo poraz veci od svih koji su mogli da nas zadese na terenu: ceremonija proglasenja pobednika prosla je bez zvanicne himne Srbije!
Ama, deco, vodite li vi racuna da pola srpske nacije ima slabo srce!
Svaka Vam cast!