Skrckah ovolike godine i tek sad shvatih da ja, u stvari, ne umem da skuvam kafu za jednu osobu.
Slucaj 1: po inerciji sunem na soljom odmerenu kolicinu vode tri do pet kasicica kafe. Dobijem kacamak, vise od pola soca!
Slucaj 2: "smanjim dozivljaj" i sipam jednu kasiku (vrsnu). Na velicinu solja u mojoj kuci (koja oskudeva u onima sto su i u meri za kolace) dobijem caj od mlevene kafe! Ukratko bljak!
Slucaj 3: odokativno odmeravam kada je gustina dovoljna, pa stojim 15 minuta uz sporet dokuvavajuci i dosipajuci vodu dok na kraju ne bacim sve u sudoperu i - odem kod
Ne oskudevamo otuznim fudbalskim temama ovog leta. Pretople dane “uveseljava” spanska serija sa stadiona JNA, okupiravsi sve prve strane novina. Nekako su u senci ostali svi ostali, pa i lepe Cinderella price.
Eduardo da Silva je u septembru 1999. stigao direktno iz Brazila u Zagreb. Za petnaest godina svog zivota naravno da nikada nije video sneg, igrajuci fudbal po plazama Kopakabane i u malom klubu Bangui. Prve hladne decembarske impresije nije imao s kim da podeli jer nije znao jezik, a brat i majka su bili daleko! Otac je vec od ranih dana njegovog zivota bio jos dalje, prepustivsi familiji da se sa sama stara o sebi.
http://blogs.guardian.co.uk/sport/2007/06/25/prejudice_is_a_twoway_street.html
Citiram kraj, nesto mi zazvucalo poznato i aktuelno:
"Equally, it might help if Derbyshire were to apologise for his comments.
Prejudice is a two-way street."
Dodao je, kako pise u naslovu, moj kolega iz Engleske poslavsi mi ovaj mejl. Objavljujem ga uz njegovo odobrenje, ali izostavljam ime.
Milena RUZIC, sportska novinarka
"I totally agree with you - I think it is very naughty what has been happening in England and I am embarrassed about it. Sorry. You have to also bear in mind that it is summer and there is nothing happening in the news - so the sports papers and broadcasters are desperate for stories and making things bigger than they are...
Ove nedelje, 17. juna, kada Roberto Karlos i Dejvid Bekam po slovu ugovora napuste Real, zavrsava se era Los Galacticos-a! Madridjani postaju jedan obican spanski klub, doduse najbogatiji na svetu!
Kada je u julu 2000. godine Florentino Perez izabran za predsednika Real Madrida, zatekao je 70.000 korisnika pretplatnih karata i 150 miliona funti duga. Za dodatnih 30 miliona (opet duga) kupio je odmah Luisa Figa od Barselone, sto je i obecao u predizbornoj kampanji. Ubrzo je na racunu imao pozitivan bilans.
Ponudili mi nedavno da honorarišem za jedan mesečnik.
- Ma ništa strašno! Samo odgovaraš na pitanja u rubrici „Draga saveta" - objasnio mi urednik.
Ja se tu malo štrecnem, pa gde ja da nekog savetujem! Imam haos od života, tri mačke, kuče, sestru i još nekoliko, khm, problema i problemčića muškog roda.
- Treba nam fina osoba, koja ume onako ženski nežno da pronikne u srž, otresito odgovori, kao što bi komšinici kad pije kafu s njom a ova joj se jada.
- Pa zar nema na tržištu nikog iskusnijeg od mene?
- A ne, preporučio te taj i taj, kaže da si savršeno rame za plakanje.
Nije baš da mi je imponovalo, ali šta ću. Nastavim da se koprcam.
- Da nije to posao za nekog psihologa, ipak!
- Nikako! Prošli koga smo angažovali napravio nam je jedno samoubistvo, tri pokušaja i četiri dolaska policije. Ne, stručnjak nikako.