" Šetam " od VIP blogera preko običnih blogera, i kapiram da ne igram u ovom filmu.
Ne želim da budem fancy, ne pišem baš svakodnevno, komentare ostavljam na tekstovima retko.
Namerno ne pišem o politici da ne bih provocirala ovdašnje javno mnjenje, radije pišem pesme i priče.
Politiku ostavljam za neki drugi blog.
Zato se moji tekstovi ne čitaju, ali ja ne kukam. Samo konstatujem.
Ha, nisam čak ni romantična, ni patetična. Ne ogovaram, jer mrzim ogovaranje.
Baš sam atipična :)
Ali, drago mi je što sam ovde i što imam
Da sam i dalje romantična&patetična&budala, ovaj deo bih počela sa:
" Sećanja naviru kao u snu, davno bejahu te sive devedesete..."
Ali niti sam romantičarka, ni patetičarka, i pošto nisam više " kuče od juče ", nastavljam u svom konačnom pronađenom stilu.
Dakle, gospođica član postala sam 29.04.1992.godine. Tog dana počelo je moje bavljenje politikom, prvo na vrhu,zatim na lokalu.
Na desetom spratu Terazija 8, a kasnije u Knez Mihailovoj provela sam skoro više vremena nego u svom matičnim opštinskom odboru.
" Katica za sve "
Iskreno, planirala sam da još malo pišem o Skupštini Srbije, ali pročitala sam pitanje omege 68 vezano za opštinu Voždovac, i vrlo rado ću objasniti sve.
Iako pripadam jednoj političkoj stranci, ovde ću pisati " ni po babu, ni po stričevima ".
Gradsko veće grada Beograda juče je donelo odluku da se Skupštini grada, koja će se verovatno održati sredinom sledeće nedelje, uputi zahtev za raspuštanje SO Voždovac, i za uvođenje privremenih mera, tzv prinudne uprave.
Naime, predsednik opštine i predsednik Skupštine opštine još krajem decembra su podneli
Желим
Желим да те пронађем
међу хиљадама осмеха
да пронађем твој осмех
Да пронађем смисао
откријем чаролију
ону на коју сам заборавила
Желим да будеш обичан
не чекам принца на белом коњу
Ти принчеви живе још само
у бајкама
Желим
да осетим твоју руку у мојој руци
да пробудиш
Tek kada nas nešto ili neko prijatno iznenadi, posle dugih dana očaja i sivila, postajemo srećni.
Večeras sam srećna, i prvo sa vama delim taj osećaj.
Pre skoro sat vremena, na Face-u je prihvatio prijateljstvo " Čarobnjak " mog detinjstva i moje rane mladosti.
Moja prva dečija ljubav. Moja ljubav koja je trajala godinama.
Odrasla sam, i znam da smo već prijatelji, a bićemo još bolji prijatelji kada dođe u Beograd, i kada budemo sedeli uz kaficu i prisećali se nekih divnih, ali prohujalih vremena.
Pevač. Zvezda. Dugo je bio samo moja zvezda.
Sto puta sam rekla sebi - nemoj ovde da pišeš o politici, ćuti, piši o autobusu, klinkama, deci, cveću..
E, pa ne mogu više da ćutim. Ako ne progovorim, moraću početi da lajem kao moj pokojni Bobi.
Dosta mi je više postizborne kombinatorike, datih obećanja, pobednika i gubitnika i svega šta se dešava iza kulisa.
Možda treba da postanem šaptač u ovom pozorištu zvanom politička scena Srbije. Bar bih imala platu, malkice manju od ministarske. Ko zna. Mada, pare ljude kvare :)
Da krenem iz prvog, i posle ulazim u druga dvorišta.
SPS
Persiranje je izraz poštovanja i kulture. Persiramo svojim starijim i daljim rođacima. Persiramo šefovima, direktorima. Političarima.
Persiram svojim strankama - radim u organu državne uprave, i povremeno imam stranke. Takođe to radim i komšijama i svima za koje mislim da treba da im iskažem svoje poštovanje.
Persiram u stvarnom životu i ljudima koje želim da držim na distanci.
Što se Interneta tiče, persiram na chatu koji retko koristim. Na forumima persiram učesnicima za koje znam da su mnogo stariji od mene.
Ovde persiram pojedinim političarima
Priča postoji, živi. Čeka da bude napisana i prezentovana javnosti...
Želi da bude poznata, kao njen glavni junak.
Na televiziji ide prilog o denacionalizaciji. " Vlasnici nacionalizovane imovine mogu podneti prijave do..."
Da li će starija beogradska gospođa iskoristiti to pravo, i ukoliko bude vraćanja imovine koliko će joj vratiti? Koliko novca može da dobije za tu veliku površinu zemljišta? A ko će nadoknaditi pretrpljen strah i bol njene porodice? Da li strah i bol, da li tuga imaju cenu?
Ovako glasi kratak članak u jučerašnjim " Večernjim Novostima ". Pokušala sam da ovaj kratak tekst pronađen u online prezentaciji te novinske kuće, ali ga nisam pronašla.
O čemu se radi?
Direktor jedne zemljoradničke zadruge u Kuršumliji, u okviru koje postoji i pekara, otpustio je jednog svog radnika zato što je ukrao jedan hleb.
Direktor je dao kratku izjavu u kojoj stoji da radnici u pekari imaju pravo na dva besplatna hleba a da je ovog radnika otpustio kako bi bio primer drugima da ne kradu, i da je kriv zato što je pored hleba uzeo i dve lepinje!
Žurno je završila razgovor sa prijateljicom. Vest koju je čula od nje probudila je strah. Onaj osećaj, davno zaboravljen.
Šta da radim, gde sada da bežim? Pet godina sam bila spokojna. Zar je tako brzo prošlo vreme, a da to nisam ni primetila.
Zapalila je cigaretu, duboko udahnula i izdahnula.
Italija, Danska ili čak Novi Zeland?
Gde da odem, a da me on ne pronađe?
Pre pet godina, u jednom drugom gradu, u jednom drugom stanu, silovao je čovek