Na prostorima bivse Jugoslavije se oduvijek ponasalo kao da invalidi ne postoje, a ni sada nije bolje na zalost. Zajedno sa malom Sneki sam zavrsila osnovnu skolu u jednom od internata za djecu sa invaliditetom. Sada kad razmisljam o svemu uvidjam da sam, s obzirom da moj hendikep nije veliki, tu osnovnu skolu mogla da zavrsim i kod kuce. I nisam bila jedina koja je to mogla. Sjecam se Andre, Sabire i jos par drugih koji su recimo bili potpuno samostalni.

Medjutim stvari se nisu tako radile u bivsoj Yu. Ako imas hendikepirano djete u kuci podrazumijevalo se da ga posaljes negdje u neku