Mesta koja želim da obiđem u 2012 godini:
1. Bukovica - oblast u Hrvatskoj, između reka Zrmanje i Krke i Karinskog mora, područje odakle moji roditelji vode poreklo. Načelan dogovor sa stričevima postoji, oca sam već obavestio da će i on da ide :-) , ostaje samo da svi uklopimo termine. Postoji ideja da svi zajedno idemo, moj otac i njegova braća sa ženama, kao i sva deca sa kompletnim porodicama. Nije neizvodljivo, organizacija je prepuštena meni, videćemo. Postoji dosta mesta u Bukovici koja treba obići, ali naravno nećemo propustiti ni slapove Krke.Jutros mi se hvali prijatelj kako se juče odlično proveo u Mohaču, u Mađarskoj. Sa ženom je obišao znamenitosti u gradu, ručali su u prelepom restoranu, popili piće na nekoliko mesta i potrošili manje od 50 evra, uključujući i gorivo!
Taman sam se navikao na činjenicu da kradu. I stvarno sam bez puno nerviranja prihvatio da čak ni glavni putevi ne mogu da se očiste zato što su spiskali sve pare iz opštinskog budžeta, pa za čišćenje snega nije ostalo ništa. A i glupi sneg, nije mogao da sečaka jedno šest meseci, dok se ne skupe pare. U stvari, bolje što nije, ko bi čistio toliki sneg po avgustovskoj vrućini.
Kao verniku, drago mi je da je isplivao film sa vladikom Vasilijem. Od izbora Irineja za patrijarha sam se nadao da će njegovim izborom krenuti čišćenje crkve, da u njoj neće biti mesta za Pahomija, Vasilija, Filareta, Nikanora, Artemija... Uzalud sam se nadao, samo je Artemije smenjen.
Prevelika moć koja se daje crkvi loše utiče i na sveštenike, ali i vernike. Sveštenici su zaštićeni kao beli medvedi, ne plaćaju PDV, dobijaju penziju za koju ne uplaćuju staž, a crkve su dobile silne radio i TV frekvencije za koje se sada, a to pouzdano znam, pitaju šta im je to trebalo. Uostalom, šta će crkvama radio i televizija? U škole je navrat - nanos uvedena veronauka, koja je doživela totalni fijasko.
ili može li biti muškarac od slabića?
dakle, žene, vaš tip muškarca?
a gospodo, šta cenite kod žena (grudi se ne računaju, to se podrazumeva :-) )
2007. godine Demokratska stranka, u borbi za glasove, na prvo mesto liste za narodne poslanike stavlja Ružicu Đinđić. Time su dobili glasove onih birača koji su se tada lomili između DS i LDP, ali i određeni procenat potencijalnih apstinenata.
2008. godine pred izbore se hapsi Goran Knežević, tadašnji gradonačelnik Zrenjanina, čovek koga su u poslovnim krugovima zvali "Gospodin deset posto", drugi čovek DS u Vojvodini. BT pred izbore "pokazuje" biračima da niko nije nedodirljiv. Prošle su skoro četiri godine, a promenila se samo stranka gospodina Kneževića. SNS ga dovodi u svoje redove, a o prijavi protiv njega javnost kasnije nije obaveštavana.Ustav republike Srbije iz 2006. godine, član 116, stav 3:
Niko ne može više od dva puta da bude biran za predsednika Republike
Ustav republike Srbije iz 1990. godine, član 86, stav 3:
Isto lice može biti izabrano za predsednika Republike najviše dva puta
Znamo da su Srbija i Crna Gora razdvojile 2006. godine, ali valjda postoji kontinuitet??? Osim toga, Tadić je pola prvog mandata bio predsednik Srbije koja je bila u sastavu države Srbija i Crna Gora, a pola kao predsednik nezavisne Srbije.
16 reprezentacija, od kojih više od pola sanja titulu. Nas nema, najviše zahvaljujući Toletu Karadžiću. Navijaću za Ruse zbog pokojnog dede, on je uvek za njih navijao kad nas nema.
Prvenstvo danas otvaraju Poljska i Grčka (18h), dok večeras igraju Rusi i Česi. Ove četiri ekipe čine grupu A, bez dileme najslabiju grupu na ovom takmičenju.
Najjača grupa je grupa B, koju čine Holanđani (po meni glavni favoriti), Nemci (uvek favoriti), Danci i Portugalci.
Branioci titule Španci igraju u C grupi, sa Italijom, Hrvatskom i Irskom.
U grupi D su Francuzi, sa renoviranim timom, Englezi, koji dolaze desetkovani zbog povreda igrača, domaćini Ukrajinci i Šveđani čiji rezultati su najviše vezani za inspiraciju Ibrahimovića.
Mnogo se zla desilo na Balkanu u poslednjih dvadeset i kusur godina. Dovoljno za ceo jedan vek. Umesto da iz poraza i nesreća koje su nas zadesile izvučemo pouke i krenemo dalje, mi kao narod postajemo sve više ksenofobični. Očekujemo da nas svet poštuje, a na svakom koraku sve više pokazujemo mržnju, pravdajući je bombardovanjem, priznavanjem Kosova i ko zna čime još. Zaboravljamo da za mržnju ne sme biti opravdanja. Jer tom mržnjom uništavamo sami sebe.
Videli smo devedesetih kako jedno zlo vuče drugo, po pravilu gore i strašnije. Nismo ništa uradili da jednom podvučemo crtu i prvi pružimo ruku pomirenja. Iskreno, bez foliranja. Da pružimo ruku pre svega Albancima, ali i drugima.