AleXandar Lambros
Mesecima je prolaznicima centrom grada radoznalost budila čudnovata struktura tajanstveno prekrivena skelama i najlonom, koja je nikla na sred trga, u sred centra, preko puta velikog platoa ispred zgrade skupštine grada. I sam se sumnjičavo podvirivao, nije mi delovalo obećavajuće, ali sam se tešio da će krajnji rezultat možda biti iznenađenje. I bio je. Spomenik gigantskoj lizalici je nešto najodvratnije što sam u životu video.
gost autor: Patrick Condell
prevod: AleXandar Lambros
Priče o jadnim potlačenim muslimanima kao žrtvama islamofobije dovoljne su da vam nateraju suze na oči. Suze smeha, naravno. Od ovog besprimerenog bezobrazluka. Islamofobija nije ništa stvarnija od nacifobije. Postoje vrlo dobri razlozi da se bude svestan obe ove ideologije, a ti razlozi su istovetni. Daleko od toga da su ugnjetavana manjina, dokazi govore u prilog tome da su muslimani izuzetno agresivna manjina a kad su većina brzinski postaju entuzijastični ugnjetavači koje vodi sumanuta iluzija nekakve supremacije pod božanskim pokroviteljstvom, što bi već samo po sebi bilo uvredljivo da u pitanju nije bolesni vic. Jer, iskreno, islam je kompetentan da vlada svetom koliko i Majk Tajson da upravlja NASA-om.
AleXandar Lambros
Evo i Vama jednu sitnu knjigu da odpošaljem ovako putem etra, ako je iz njega ne oduva sv Duh koji bazdi iz Vaše jazbine, budući ste šapu spustili na sve a nezaustavljivo se širite ko spore. Ne očekujem da znate šta je to pošto ste, kako čitam u Vašoj biografiji, doktorirali bogosloviju, dakle, na mlaćenju prazne slame, narodski da se izrazim. A i biologija Vam je odurna, podozrevam zbog toga što se glasno smeje budalaštinama koje podučava visoko obrazovna institucija na kojoj ste predavač, pa ste se ugurali u škole da učinite koliko možete, a bogme, pokazalo se da možete, na organizovanom zaglupljivanju. Nauka nije laka. A ko je glup uvek može da proba s religijom.
Alexandar Lambros
gost autor: Patrik Kondel
prevod: AleXandar Lambros
AleXandar Lambros
Imam još veću maniju od pisanja, a to je fotografisanje. S urođenom radoznalošću za šarenolikost sveta od kako sam se domogao jednog digitalnog aparata od njega se više ne odvajam, što može žestoko da vam ide na nerve ukoliko ste se sa mnom zadesili negde u kakvom obilasku. Malo malo pa mi nešto privuče pogled i zastanem da blenem i uhvatim pravi ugao za detalj na fasadi, eksploziju boja na kakvoj pijaci, ili već kakav kadar prirodnog ili urbanog pejzaža. Izbegavam da slikam ljude. Nemam dovoljno dobar objektiv za bezbednu razdaljinu. I znam da ljudi, u najvećem broju, ne vole kad ih slikaju. Ali, ponekad je teško odoleti. Prosjak zaspao nad novinama na klupi ispred blještavog izloga Rolex radnje, obeznanjena narkomanka pred portalom katedrale, a ispod statue Notre Dame koja odozdo, onim svojim kič bogoumilnim pogledom kakav ima većina katolčkih crkvenih statua, gleda na nju, ili žena u burki koja u Lafayettu bira čipkani veš. Za mene su to rečita svedočanstva ludila našeg doba. Teško je odoleti.Alexandar Lambros