Alexandar Lambros
Ja bih još samo Jelenu Trivan zamenio sa Sanjom Marinković. Trivan da vodi Sanjin talk show u kom barske žabe s krastama od silikona i mozgom kao polnim organom, zbog čega im je klitoris na jeziku kako bi mogle da svrše poput svoje matice JK (koja ima najveći polni organ zbog čega je i matica) čim zinu da se zahvale krojačici na izvanrednom stajlingu za tu priliku, dele savete svim onim devojkama koje jednog dana maštaju da budu kao one. A Sanja Marinković da kod Olje Bećković turbo zaluđuje da ova zemlja liči na Evropu baš kao i ona na Audrey Hepburn.
AleXandar Lambros
Pitanje iz naslova „Utiska nedelje" - „Da li nam je potrebna parada?", pogrešno je postavljeno. „Da li nam je potrebna Olja?", jedna ili obe, bilo bi bolje.AleXandar Lambros
Sa simpatijama konstatujem da je JK wannabe diva u zemlji koja je wannabe Evropa a čiji je predsednik wannabe lider. Njena izjava da će sahraniti Madonnu nije ništa gluplja od izjave predsednika zemlje čijih je 700.000 stanovnika gladno, da je Srbija lider u regionu, istom onom u kome beleži najmanje plate, najveću stopu nezaposlenosti i najviše cene. Sem ako nije mislio na izvoz bezbednosti, pošto, čitam pre neki dan, po predsednikovoj oceni to predstavlja glavni srpski izvozni adut. Možda ne bi bilo loše da se proba s izvozom gluposti.
AleXandar Lambros
Disclaimer: Ovo nije blog o Madonni mada će pojedini čitaoci u njemu prepoznati tragove njenog jeretičkog uticaja. Ovo nije ni blog o religiji iako za temu ima jedno sporno pitanje dogmatske prirode. Autor bloga se potpuno nekompetentno prihvata pisanja o pomenutom problemu usput se šegačeći s verom i vernicima. Takođe se u sasvim nedoličnom kontekstu pominje i jedan visoki dostojanstvenik SPC pa se vernici koji nalaze da je sprdačina s verom i verskim dostojanstvenicima uvredljiva najljubaznije mole da blog ne otvaraju. Blog nije ni nastavak autorovih pokušaja da popularizovanjem kabale (u njenoj holivudskoj, sažvakanoj verziji), podrije temelje tradicionalnih duhovnih monopolista/verskih zajednica u Srbiji. Blog je plod autorove neurotične potrebe za pisanjem i potpuno je lišen smislenog koncepta ...
Alexandar Lambros
Vizantiju je 1204. godine zadesila katastrofa koju je, doduše, preživela ali se od nje više nikada nije oporavila. Krstaši Četvrtog krstaškog pohoda su, umesto da ratuju protiv Turaka, napali i zauzeli Carigrad kojom prilikom su ga i nemilosrdno opljačkali i razvukli veliki deo njegovog umetničkog blaga po zapadnoj Evropi. Više od pola veka vizantijska prestonica i njene glavne teritorije bile su u rukama Latina. Vizantinci su uspeli da 1261. povrate Carigrad ali je od nekadašnje moći države ostala samo bleda senka. Ostatak političke istorije Vizantije, do njenog konačnog pada u turske ruke 1453., jeste istorija agonije i borbe za opstanak unapred osuđene na neuspeh. Međutim, pre svog konačnog sloma carstvo je, pod dinastijom Paleologa, doživelo svoj poslednji kulturni procvat.AleXandar Lambros
Gradovi su svuda u svetu nosioci kulturnog razvoja države i nacije. Ovde i taj proces ide obrnutim smerom, pa umesto da se urbanizacija širi na unutrašnjost, unutrašnjost ruralizuje gradove. Ukratko, žao mi je što ovo moram da kažem, ali Kragujevac (a ruku na srce, niti jedan drugi srpski grad, uključujući i Beograd) jednostavno nema tu preobražavajuću urbanu magiju. Treba li to da čudi ima li se u vidu da je ovdašnja poseta kulturnim događajima na nivou statističke greške a vrhunac kulturne politike grada je masovni koncert na dan gradske slave? Daleko je to od urbanog.
AleXandar Lambros
Red bi bio da Kragujevac, sada kada ima krstaču, dobije i Zid plača. Nije to neki komplikovan projekat, a gradska vlast ne voli komplikovane stvari, samo ono što očas posla može da se sklepa, pa cenim da bi predlog mogao lako da prođe, tim pre što je vrlo pravoveran. Za lokaciju predlažem plato ispred gradske skupštine. Tako lepo, da možete da plačete do mile volje, lupate glavom o zid u stanju očajanja a i ubacite ceduljicu sa porukom za Boga između cigala, ako i on uopšte ovom gradu može šta da pomogne.AleXandar Lambros
Stajem ispred bine, ljudi dotrčavaju. Nekoliko trenutaka neverice i zurenja. A onda cika i vriska, deremo se ko magarci. Što jače drekneš to veće šanse da će da skrene pogled u tvom pravcu. A eye contact s njom je neprocenjiv. Za sve ostalo tu je master card.
Deluje stidljivo. Ne zezam se.
U trenerci je i kačketu i bez trunke šminke. Atmosfera je intimna. Kao da nas je pozvala na privatnu žurku i rekla - "ej, ajd da vidite šta sam spremila za turneju, pa mi recite kako vam se sviđa".
Kako nam se sviđa?! Ma je l' nas to zajebavaš?! Što se nas tiče možeš i da prdiš na sceni, siguran sam da bi provalili značenje i da bih posle i blog o tome napisao.
Šta ti je harizma.