ALH 84001 je najzagonetniji i najinteresantniji meteorit ikada pronađen na našoj planeti. Već tri decenije predmet je brižljivog izučavanja fizičara, geologa, hemičara i, naročito, biologa. Izazvao je oštre polemike u naučnim krugovima, a zaključci u vezi s njim su krajnje kontroverzni. I posle 33 godina od kako je pronađen i dalje je otvoreno pitanje: da li je ovaj kamen sa Marsa na Zemlju doneo i tragove života?
Pronađen je 27. decembra 1984. godine na Antarktiku u području Allan Hills na obroncima Transantarktičkih planina, gde ga je, u okviru programa ANSMET (Antarctic Search for Meteorites) našla ekipa američkih lovaca na meteorite. Veličine je desetak centimetara, težak 1,93 kilograma. Hemijskim analizama utvrđeno je njegovo Marsovo poreklo (na osnovu poređenja sa podacima misije Viking).
Dok sam se pripremao za ovaj blog i prelistavao literaturu jedna misao mi se stalno vrtela u glavi: Dođavola, šta mi je ovo trebalo! Pa to je prevelika i preteška tema za mene. Ali pre nekoliko meseci sam najavio da ću o globalizaciji nešto napisati. Rekao sam tada da se napredak čovečanstva zasniva na razvoju nauke, tehnologije, komunikacije i globalizacije. Zatim sam se osvrnuo na prva tri od ovih faktora, pa osećam obavezu da kažem nešto i o poslednjem. Ali naglašavam da ovde o globalizaciji govorim samo sa tog stanovišta i svakako nemam ni nameru ni mogućnosti da dam jedan potpun pregled globalizacije.
***
Šta je globalizam? Pa to je kada kupite sijalicu u Japanu, uvrnete je u Bosni i ona radi! Ja tako shvatam globalizam. Znam da ima onih koji pod globalizmom i globalizacijom podrazumevaju nešto drugo, i još više onih koji iz besa i nemoći da globalizaciju zaustave, sa beskrajnom mržnjom i cinizmom govore o njoj besmislice. U svakom slučaju, ako je globalizacija nešto drugo, ja ne govorim o tome!
Evo prošlo već deset dana 2010-te godine a ja još nisam odjavio 2009-tu kako sam inače bio planirao. Okej, evo saću.
Dakle, cela prošla godina je bila Međunaroda godina astronomije. Tako su odlučile Ujedinjene nacije i odgovarajuća akta o tome su potpisale sve, tj. skoro sve, zemlje sveta. Naravno, i Srbija, kao moderna, napredna i razvijena zemlja koja svoj ubrzan razvoj bazira visokoj stopi ulaganja u nauku... oookeej, malo sam se zaneo,
Ako čekamo na državu i fakutet nikad nećemo imati satelit
- stara srpska poslovica
U astronomiji satelit je malo telo koje kruži oko većeg i tako ga prati na njegovom putu oko zvezde. U Sunčevom sistemu ih ima više od 160. Ne zna se tačan broj jer nisu svi otkriveni. To su prirodni sateliti, a nas interesuju veštački. Prvi veštački satelit bila je metalna kugla veličine lopte za košarku. Imao je u prečniku
Jednogodišnja biljka, mahunarka iz porodice bobova, Phaseolus vulgaris, poreklom je iz Južne Amerike. U Evropi se prvi put pominje 1542. godine, a na Balkan je stigla iz Italije u 17. veku. U našim krajevima zove se pasulj i grah.
Pravilna boja pasulja
Postoje izvesne nedoumice oko gore navedenih podataka jer se u nekim izvorima tvrdi da je pasulj bio poznat još Pitagorejcima, a i da se pominje u Ilijadi. Inače za pasulj
Kao i skoro sve druge velike ideje tako i manipulisanje sa računanjem vremena u pojedinim periodima godine izmišljeno je još u antičko doba. Tokom leta neke države starog veka su jednostavno produžavale trajanje časa. Rimljani su imali i poseban vodeni časovnik sa različitim skalama za različite mesece tokom godina.
Antički vodeni časovnik koji je omogućavao različitu dužinu trajanja časa u različitim
Sve bi bilo mnogo jednostavnije da svemir ne postoji. Ovako, komplikacije samo iskaču u beskrajnom nizu. Fizičari od samih početaka svoje nauke pokušavaju da proniknu u suštinu sveta i otkriju osnovni element od koga je sve satkano, ali svi njihovi pokušaji, uprkos velikim prodorima u tajne prirode, vode samo ka sve složenijim i komplikovanijim rešenjima i novom nizu pitanja. Izlazi da je svemir toliko komplikovan da je čudno što uopšte postoji. Zamislite kulu od karata. Ona stoji samo ako su sve krate precizno postavljene na svoje mesto. Dovoljno je da se jedna u njenoj osnovi izmakne pa da se kula cela sruši. E to je svemir samo što se «svemirska kula» zida već 14 milijardi godina i sastoji se od karata čiji broj nema ime. Da bi egzistirala takva kula svaka karta mora da bude postavljena na svoje mesto sa beskrajnom preciznošću.
U petnaestom i šesnaestom veku znanje o Zemlji je počelo naglo da se umnožava. Mornari su oplovili svet, otkrili nove kontinente, nove narode i rase ljudi, neobične životinje i biljke. Ispostavilo se da je Zemlja mnogo živopisnija nego što je to do tada iko pretpostavljao.
I sve je to lepo, samo, što je znanje o Zemlji bilo veće to je više nedostajao odgovor na pitanje koliko je ona stara. Traganje za tim odgovorom trajalo je nekoliko vekova i kako je vreme prolazilo tako je pitanje starosti Zemlje sve više iritiralo naučnike, jer ni jedan od ponuđenih odgovora nije bio dovoljno pouzdan i ubedljiv. A odgovora je bilo.
Traganje za odgovorom