Pre dve godine negde oko ponoći zaboleo me je stomak, ali onako momački. Bol je popustio 18 sati kasnije kada sam otišao na «Astronomsku novogodišnju noć» koju svake godine organizuje AD «Novi Sad». Iz opreza tamo ništa nisam pio i ništa jeo iako je bila i jedna torta i to baš neka jako dobra, kupila ju je profesorica Prodanović. E ona mi je ostala i danas sveža u pamćenju. Mislim, ta torta, profesoricu dobro znam od ranije.
Dobro, sledećeg meseca utvrde meni lekari da imam kamen u žuči. Opa, pomislim ja, a doktorica mi reče da idem kod hirurga da se dogovorim. «Šta da se dogovorim!?» zgranem se. «Pa kad će da vas operiše». Operiše?!!!! Uffff.
Sve sam se nekako nadao da može to da se reši i nekim drugim medicinskim trikom, da može nekako to kamenje da se razbije tromblonskim laserom ili čajevima, rakijom, bilo čime. Ali jok, mora, kaže doktorica, nožem.
Da ne razglabam, prošla je čitava godina od kako sam se sve lepo dogovorio sa hirurgom, ali nikako da stignem na red. Te im se pokvarila bušilica, te se istupio nož, te su bili godišnji odmori, te su negde zaturili broj mog telefona i tako ja doguram do sledeće Astronomske novogodišnje noći. Negde još dok su se ljudi okupljali pitao Nikola Božić iz Petnice, kako sam, kako zdravlje i tako to i ja mu rekoh za operaciju. Jao, kad je to Nikola čuo sav se ozario pa je dozvao profesora Mrđu. Reče mu, «Je li Mrđa, šta ćemo mi da radimo kada Saša umre?» Pokušao sam da ga odvratim od takvih misli, ali on ne sluša, nego sve izmišlja neke varijante. A i Mrđa se uhvatio toga pa njih dvojica počeše da planiraju. Te mogli bi ovo, te mogli bi ono. Ja mlataram rukama pokušavajući da ih odvratim od mračnih im misli, ali oni uopšte ne slušaju. Oči im se zažarile od silnog uzbuđenja i navale ideja za slučaj da se upokojim.
Bez ikakve namere, nekako spontno, ušao sam u fazu vrlo interesantnog, čak inspirativnog haosa i ludila. I to na dva nivoa. Prvi se tiče tehnologije, a drugi spoznaje.
O drugom (ludilo)
Imao sam dvanaest godina kada sam doneo odluku da malo poradim na svom obrazovanju. U tom naumu uzeo sam da čitam knjigu „Ognjišta mudrosti" Vila Duranta, jer sam po naslovu zaključio da je to prava knjiga za mladog momka sa ambicijama da bude mudar. Sem toga, knjiga je
Ukratko o vanzemaljcima dok čekamo da nam se ukažu
-------------------------------------------------------------------------------
Bez obzira što o vanzemaljcima ne znamo ništa, pa čak ni da li postoje, ipak u raspravi o njima moramo da napravimo neku njihovu podelu. U popularnoj literaturi vanzemaljci su po pravilu nešto poput iskarikiranih ljudi, po formi često nakaze za naš pojam lepote, mada ponekad simpatični, uglavnom preterano ili zli ili dobri, jako pametni ili umno sasvim ograničeni itd. Zapravo, oni su obični ljudi sa nekim prenaglašenim ljudskim osobinama. To u literaturi, a što se nauke tiče, oni su jednostavno živa bića. Ta bića mogu biti (e tu, konačno, dolazimo do naše podele):
- Jednostavni organizmi.
- Složeni organizmi
- Inteligentni organizmi.
Ilustracija: Milorad Krstić
Najveće šanse su da postoje ovi prvi, mada je i za njihov nastanak potrebno da se pogode mnogi uslovi. Složeni, ili viši organizmi su neizmerno veći izazov za prirodu. Našoj planeti je bilo potrebno dve milijarde godina da ih iznedri. Još veći izazov je nastanak inteligentnih bića. Inače kada se u svakodnevnom govoru kaže „vanzemaljac" obično se misli baš na takvog, dakle, inteligentnog.
Od kampova ja volim jedino astronomske i to one koji se organizuju na Fruškoj gori, u malom naselju Letenka. To naselje je podignuta sedamdesetih godina prošlog veka za potrebe savezne omladinske radne akcije. Ako ste rođeni kasnije od tog doba onda ne shvatate o čemu uopšte pričam, a ne može vam se ni objasniti - toliko je to danas nerazumljivo (za mlađe ipak da napomenem: ne, radne akcije nisu bile nikakva kazna). E, posle kada su radne
TESLA ili...
Kada sam bio u vojsci učili su nas da je Tesla izmislio struju. Bilo je to na jednom času za podsticanje rodoljublja. Posle je stariji vodnik koji je iskovao tu mudrost onima malo učenijima objašnjavao da je to jedini način da ljudi zapamte bar jednog našeg naučnika. Ako niste bili u vojsci ne znate kakav je prosečan nivo obrazovanja u našoj zemljiU istoriji medija 30. oktobar 1938. ostaće trajno upamćen. Tog dana u večernjim satima Radio Teatar Merkur (Mercury Theatre on the Air) na CBS-u izvešće radio dramu Rat svetova po istoimenoj knjizi Herberta Džordža Velsa. U knjizi se opisuje bespoštedna i brutalna invazija Marsovaca na Zemlju. Nikakvo oružje Zemljana nije bilo u stanju da osujeti pokolj koji su Marsovci sistematično vršili na našoj planeti. Po toj, inače čuvenoj, knjizi iz 1898. koja je ostavila dubok traga u literaturi i uticala na buduće naučno fantastične romane, četiri decenije kasnije izvedena je pomenuta drama. Nju je režirao Orson Vels (tada je imao 23 godine), u formi vesti. Drama je izazvala masovnu paniku kada je više miliona slušalaca poverovala da je naša planeta zaista pod invazijom ratobornih suseda.
Orsopn vels razgovara sa novinarima
DANAS SAM IZAŠAO NAPOLJE. Nigde nikog nije bilo i samo bi povremeno, jako retko projurio koji auto. Policijski je čas pa na ulicu izlazi samo onaj ko ima posebnu dozvolu i onaj ko voli da krši propise o ograničenom kretanju u vreme pandemije virusa korona. Mene bi bilo sramota da prekršim taj propis i zato sam izašao samo na terasu.
Čuo sam kroz prozor gugutku i taj njen glas me je izvukao iz sobe. Pa to je fantastično, otkrio sam da u spoljnjem svetu postoje ptice. Uzeo sam fotoaparat i malo ih slikao.
Pisalo početkom prošlog meseca u Večernjim novostima da je pre 44 godine u BG, na trgu Marksa i Engelsa (koji se sada zove Trg Nikole Pašića) bio „postavljen svemirski brod 'Apolo 10'". Zapravo radilo se o dva modula: komandnom i lunarnom koji su proputovali Jugoslaviju i bili izloženi prvo u Ljubljani, a posle Beograda i u Skoplju.
Da bi sprečili širenje zaraze venecijanske vlasti su 1423. godine ustanovili izolaciju bolesnih ili onih za koje se sumnjalo da su bolesni. Mesto za izolaciju bilo je jedno od ostrva u Venecijanskom zalivu, a sama izolacija je trajala 40 dana. Četrdeset se na italijanskom kaže quarantina, pa je od te reči nastala i reč karantin odn. karantena kako se još kaže.
Do ovog vremenskog perioda za karantin nije se došlo na osnovu medicinskih istraživanja, već na osnovu biblijske priče o Mojsiju i Isusu koji su živeli 40 dana u izolaciji u pustinji.
Ali karantin se uvodio