Ovu novu godinu smo odlučili proslaviti u toplijim krajevima. Magla i hladnoća su bili previše depresivni, pa smo počeli da istražujemo. Prijateljica koja studira u Barceloni mi je javila da joj dolazi momak u posjetu za NG te da je vrlo jeftino do tamo ići avionom. Odluka je pala vrlo brzo, a kako i ne bi jer od Graza do Barcelone avionska karta Ryanairom početkom januara koštala je 0.01 Euro. Da nisam putovao na ovaj način, ne bih vjerovao da može biti istinito ali je tako. Avion sleće na Gironu koja je od grada udaljena oko 70 km. Za nekih sat vremena vožnje autobusom ukazuje

Godinama unazad mlade ove zemlje svakodnevno zaskaču razni smutljivci skriveni u dubokoj, toploj pozadini nekad političkih, drugi put ratnih frontova, te prosto i neometano produžuju tragediju odrastanja i sazrijevanja jedne, to već slobodno možemo reći, zauvijek izgubljene generacije. Razni Bobani, Radovani, Alije, te njihovi sadašnji nasljednici nisu im ponudli ništa do praznih priča i punih cijevi za neke nove obračune u kojima bi oni opet uživali onanišući tuđim životima

Mladen je nakon sastanka rekao da moramo da uhvatimo voz za Evropu. Jer ako ne uhvatimo voz za Evropu, onda ćemo ga propustiti i nećemo uhvatiti voz za Evropu. Ako ne uhvatimo voz za Evropu, onda nećemo ni otići u Evropu. Stvari su Mladenu više nego jasne. Zato on gleda da sve češće ne propušta voz za Evropu, pa je više tamo u tuđini, gdje sunce tuđeg neba grije sasvim korektno.

Bio nam je Carlo. Carl

Da bi odgovorio na to pitanje morao bi da znam sta je Bosna i Hercegovina, šta predstavlja taj geopolitički prostor koga neki smatraju domovinom neki smatraju zemljom a neki smatraju ničim. To je to neminovno trojstvo koje nam se dešava ne samo u nacionalnoj podjeli nego i u podjeli mišljenjana

Od večeras, sa početkom u 20.30 B92 info možete pogledati 10 emisija BUKA koje smo sa našim sagovornicima uradili postavljajući im pitanje Ima li Bosne i Hercegovine ?

Prvu emisiju smo

Praznični televizijski program je uveliko počeo.

Gomila patetičnih filmova je tu da vas dodatno raznježi i natjera da pustite pokoju suzu.

Sinoc sam tako pogledao Nothing Hill po ko zna koji put, u najavi su vidim Love Actually, About a Boy, High Fidelity i sl, većinom naslovi sa Hugh Grantom.

Da su blizu praznici podsjeća i inbox sa gomilom poruka o ljubavi, prijateljstvu, životu poslatih cirkularno. Naravno, neke se ponavljaju u beskraj.

Jednu porukum jedno pismo te vrste ipak volim da pročitam, da pošaljem i da mi ga pošalju. Radi se o eseju Paradoks

Ovih dana zavrsava sa remitovanjem ciklus emisija BUKA na b92.

Kraj prošle sedmice smo obilježili postavljanjem novog izgleda našeg portala BUKA.

Već 10 godina proizvodimo BUKU, jer potištenost jedne generacije prijeti da preraste u njenu poništenost.

Ko smo mi?

Ukratko grupa ljudi koja

Da bi čovjek volio BiH, recimo u Sarajevu, mora mrziti 49% BiH, onaj koji se zove RS. Da bi čovjek u RS-u volio RS, mora mrziti 51% BiH. Da, bio je rat. Zato se stanovnici ove dvije skoro polovine, mrze. Ili se mrze, pa je zato bio rat? Što je bilo prvo, koka ili jaje? Da bi čovjek volio Hrvatsku, čini se da treba mrziti Srbiju. I obratno. Da bi volio Hrvatsku i BiH, mrziš RS i Srbiju. Da bi volio Srbiju, mrziš Federaciju i Hrvatsku. Da bi volio Srbe, mrziš Hrvate i Bošnjake. Da bi volio Bošnjački narod, trebaš stalno dokazivati kako su ova dva druga zločesti. Ako voliš

Svako društvo ima problem sa sukobima i nasiljem, ali, samo u rijetkim društvima, kao što je to slučaj sa našim, nasilje je državotvorni koncept.

Još od vremena kada je naša zemlja prestala da svakodnevno isporučuje svjetskim agencijama ratne slike uzavrelog Balkana, vodeći svjetski politički magazini se nisu toliko bavili Bosnom i Hercegovinom kao ovih dana.
Komentatori stiču utisak da su aktuelni zahtjevi domaćih političkih elita suprotstavljeni do nemogućnosti bilo kakvog dogovora značajnog za budućnost države. U Evropi

U filmu ”Balkanska pravila” pokojni Bata Stojković objašnjava naše društvo ovako:
„ Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela-Na budale i na one koji trpe.
Puno je budala ovde, a i lakovernih ljudi koje je lako kupiti i još lakše zavesti.
Ti „domaćini" misle da je njima dato da potroše kao svoje sve vreme jednog naroda, kao da iza njih više ništa ne može da se dogodi.
A ovaj prostor je škrt kada treba da iznedri čoveka sa misijom,

čoveka darovitog koji može da vidi bar jedan vek unapred.
Zato se ovde stalno strada.

Na ovakvoj vrucini malo stvari moze da razveseli covjeka, nabasao sam u svojoj arhivi na ovu istinitu pricu o sahrani u Mrkonjic Gradu i uvjek se iznova zakocjenim od smjeha čitajući je.Te price o međama suzaiste tragikomicne, ljudi si upropaste život raspravama na temu nekih neupotrebljivih ledina i cjele porodice znaju da ne govore zbog toga.

Autor je nepoznat, a tekst je objavljen na portalu Mrkonjic Grada....

Nevjerovatna je upornost kojom se naši ljudi po selima (prilično praznim) spore oko međa. Ta žestina