Jednima:
Ala naše za malo bejaše
beše slatko al za vreme kratko
Drugima:
Sve je lepo i vreme valjano,
jer je ovo jedva dočekano
Pre mesec dana i malo jače, rekla sam da ću se prijaviti da budem kontrolor na izborima.
To ću svakako uraditi u nekoj opciji, ali mi posle brojanja glasova sa referenduma i spoznaje da rezultati jako zavise od toga ko ih je brojao, palo na pamet da treba otići na neko biračko mesto koje baš nema ko redovno da pokrije. Doduše, takvih mesta ima previše a onih koji su spremni da potegnu put, verovatno ne baš dovoljno.
I tako mi pade na pamet da, ako bi se skupila solidna grupa ljudi koja se poznaje po nekom osnovu, to može biti i zanimljivo iskustvo.
Da li se išta drugo moglo očekivati?
Koji sinoć reče da je priča o opasnosti i zapaljivosti gasova opšte poznata, možemo da je ovde u miru i natenane ispričamo.
Možemo i da postavljamo razna tehnička i druga pitanja i tražimo imal ko voljan da odgovori.
Možemo i da temu o gasovima vežemo sa kuvanjem, jer nam to baš ide, al ovog puta bi stvarno bio red da se oni najistaknutiji praktično pokažu.*
Možemo i da drobimo o bilo čemu.
Možemo odmah da pozdravimo
Gost: als
Nekada davno u jednom dalekom selu živela su dva obućara. Prvi obućar je pravio plave cipele a drugi crvene. Neki ljudi iz sela kupovali su plave cipele dok su drugi kupovali crvene cipele. Ljudi su voleli plave i crvene cipele. Obućari su živeli srećno i mogli su da priušte lep život svojim porodicama.
Nekako u ovo doba svake godine spremam jedinu, nazovimo je zimnicom. Kupim papriku za ajvar i onda one veće očistim i strpam u zamzivač, da budu posle za punjenje, a sve druge isečem na sitno i opet zamrznem.
Ta sorta paprike nekako ima poseban ukus i u koje god jelo je ubaciš, baš bude kako treba.
Prošle godine sam malo promenila, spremila manje toga, i manje paketiće. Računala da najmlađi
Autor: Als
Pre par godina bio sam na projektu isporuke softvera. Danima smo testirali na stvarnoj opremi, sve je išlo u redu do jednog momenta kada smo počeli da vidimo pogrešne rezultate. „Sve radi samo se tih par brojeva ne slažu, sad ćemo to brzo popraviti", ohrabrivali smo sebe i klijenta. Prvi dan, drugi dan, treći dan, ne radi i dalje. Vikend smo dogovorili da provedemo u smenama, bukvalno 24 časa da radimo, da uvek bude neko tu i da traži „gremlin bag", onaj bag koji se pojavi samo nekad, ali ne i uvek, tj. ne možemo da mu nađemo početne uslove kada se pojavljuje. Slično kao kada nešto lupa u kolima pa prestane, obično kada odvezete auto kod mehaničara. Moja smena je bila subota ujutru pa naredna u ponedeljak. Došao sam u ponedeljak sa uverenjm da smo tu, takve su bile naznake od subote uveče, ali mi je kolega, na pitanje „samo još malo odgore ovo da ispoliramo" odgovorio sa „pick up the shovel".
Trebalo je zaroniti i ispretumbati stvari koje su pravljenje godinu, dve ranije. Bug je bio sistemski, utkan u samu potku softvera.
...
Razloga za proteste širom sveta ima puno, vlade su mahom nesposobne, korumpirane i bezvoljne da išta rešavaju, plivajući na svojih „dva mandata slave" i fokusirajući se na lične uspehe i dobiti. Rešenja koja vidimo i koja u na tacni su po pravilu površna i rešavaju posledicu a ne uzrok, kao kada popijete kafetin za glavobolju nerazmišljajući zašto boli glava i da li će boleti sutra ponovo.
Da mu se nije štogod desilo?