I, kako to da na kraju Tramp republikanac mora da brani Bernija Sandersa demokratskog kandidata od napada gomile američkih demokrata? Jer, počela je predsednička izborna godina u SAD te Sanders, jednako koliko i Džo Bajden ili Majkl Blumberg (dobro, Tramp je inače sveprisutan) ponovo postaju deo američke svakodnevnice. Jedino što bi Berni od ostalih mogao prilično da se izdvoji svojim krajnje specifičnim i doslednim odnosom prema krupnom kapitalu. Naime, koliko Sanders uopšte i može da bude u pravu kada kaže:
"Ja sam čovek starog kova - još uvek verujem u priču o demokratiji u kojoj jednom čoveku sleduje jedan glas, i gde milijarderima nema mesta u politici."
Ukoliko ste mislili da je zaboravnost isključivo loša, i da bi pre mogla da znači kako bi zbog nečega trebalo da se zabrinete, više međusobno nezavisnih istraživačkih timova bi imali štošta da dodaju na tu temu. Naime, ukoliko ponekad i zaboravite nečije ime ili rođendan, kao i razne druge detalje, to bi, pored mnogih stvari koje bi vam inače verovatno prve i pale na pamet, moglo da znači i - da ste hiperinteligentni.
Šta je istorija, i odakle uopšte potiče. Jedni bi rekli da je pišu pobednici, drugi da su u pitanju istoričari. Sad, da li bi mogla samo da predstavlja faktografski skup pojedinačnih događaja, ili je ponekad i nešto sasvim drugo - širi kontekst u kome se pomenuti događaji odigravaju i tumače.
Uslovljeni smo izgleda da poverujemo kako je srednja klasa odgovor na preku potrebu za stabilnošću i mobilnošću možda upravo najviše u ovim našim vremenima. Opet, drugi bi rekli da je srednje klase bilo oduvek, i da je pre nego mobilnost ili stabilnost mnogo više određuju zajedničke iluzije i zablude onih koji joj pripadaju, nasuprot izraženom pragmatizmu kako siromašnijih, tako i bogatijih društvenih slojeva.
Zanemarimo za trenutak naučnu definiciju entropije, i posmatrajmo je u najširem mogućem smislu. Ne kao meru neuređenosti isključivo fizičkih sistema, već generalno - kao meru neuređenosti života. Od onih privatnih, poslovnih ili društvenih, do drugih.
Malo je onih koji nikada nisu čuli za „Čarobnjaka iz Oza" ili bar delom nisu odgledali čuvenu holivudsku adaptaciju ove knjige. Setićete se, verovatno, i Kanzasa koji više nije u Kanzasu, uplašenog lava, dobrih i zlih veštica, kao i Mančkina koji veselo skakuću po putu popločanom zlatnim ciglama. Sad, na stranu i kuriozitet po kome „Čarobnjak iz Oza", u stvari, predstavlja i prvi holivudski spektakl snimljen u Tehnikoloru, poznat i po, za američke prilike možda donekle i neprimerenoj rečenici: „Ne postoji mesto na svetu kao što je dom" (mislim, ako se uzme u obzir činjenica da godišnje iz ostatka sveta uvoze na stotine hiljada radnika svih mogućih struka). Ipak, blog je o nečem sasvim drugom.
Svima su nam poznata nasleđa ovih prostora, ali, zar ubrzanje istorije kome trenutno i sami svedočimo ne postavlja između ostalih i pitanje da li u međuvremenu možda ne nastaju i obrisi nekih novih Balkana. Jer, koliko god da je možda vekovima stvarno i predstavljao mesto frontalnog sudara Zapada i Istoka, da li je danas ta granica ipak pomerena nešto više prema istoku.
Zamislite da živite u svetu u kome se večni grad ne zove „Roma" već „Rema". Mislim, jedno slovo, jaka stvar. Što, opet, uopšte i nije toliko nemoguće, posebno ako se uzme u obzir da je grad dobio ime po jednom od osnivača, Romulu, koji je, sa druge strane, imao i brata blizanca Rema, takođe kandidata za mesto prvog rimskog kralja. Sad, da je umesto Romula na istorijskoj sceni prevagnuo Rem Rim bi se zvao Rem, zar ne, Rimsko carstvo Remsko carstvo, dok bi sveti rimski carevi bili sveti remski carevi. A, opet, pitanje je da li bi i onda živeli u istom, ili u nekom sasvim drugačijem svetu.
Odnosi s javnošću zaživeli su, po nekima, u trenutku kada je muzički agent Edvard Bernej, inače nećak Sigmunda Frojda, pozvan da učestvuje u svojoj prvoj propagandnoj kampanji. Naime, radilo se o pokušaju predsednika V. Vilsona da inače prilično izolacionistički raspoloženo javno mnjenje SAD privoli na ulazak u I. sv. rat. Amerika je na kraju ratovala, dok je kampanja zapamćena po sloganu: „Moramo učiniti svet sigurnim mestom za demokratiju".