U detinjstvu sam, sedam godina zaredom, letovala u Supetru na Braču. Privatni smeštaj, ishrana u restoranu, masline, cveće, zrikavci, mini golf, plaža, svako veče sladoled, bioskop i nešto kao luna park - bez autića, balerina i sl. Samo razni aparati: ono za hvatanje lutkica i cigareta, neka košarka, pa ono što guraš u rupu preko puta (mora da postoji i zvanično ime za svaku skalameriju, ali kod mene je to - ono za ono:), ogromni džuboks (hitovi - Born to be wild i D.I.S.C.O, za svakog ponešto!) i prva video igra - onaj rudimentarni tenis, dve crtice i loptica,
Kad žena pređe 40-u, svi krenu da joj žele dobro zdravlje. Valjda je to za svaku poštenu babu najbitnije:) Neće moći! Sebi, a i vama, želim puno ljubavi, seksa i para, a dobro zdravlje za decu!
U to ime, jedna stara eroCka:)
Čekam Sanju da dodje i čitam pesmu Rejmonda Karvera posvećenu Bukovskom...
Vi ne znate šta je ljubav
Vi ne znate šta je ljubav rekao je Bukovski
pedeset jedna mi je gledaj me
zaljubljen sam u tu mladu ribu
Ovih dana sam izigravala samohranu majku, a Cvex oca na službenom putu. U školi menjala koleginicu u nastavi i učlanjivala prvake u biblioteku. Vodila Ognjena u vrtić, a posle u parkić, pa po seku u školu. Kod kuće kuvala, prala i peglala i obećala Nadji sladoled ako dobije svog prvog keca iz matematike. Kroz suze je rekla – Ti nisi normalna! Ja sam nesrećna, drugi roditelji grde decu kad dobiju keca! Bem’ li ga, izgleda da ja nisam dobar roditelj...Posledica svega toga je grozan kašalj i skoro potpuni nestanak glasa. Cvex je bio egzaltiran tom činjenicom
Ovih dana me opet opsedaju analogije i preklapanja...
Moj gost autor je bivša članica bibliotekarske sekcije (hihihi), nekad učenica, sada drugarica - pojačivač! Ako i naši najbolji đaci, na najvišim školama, ovako misle o nama, moramo ozbiljno da se zabrinemo. Ne odbijajte im na mladost, neznanje i neiskustvo, shvatite da se loše osećaju pored nas i menjajte se.
Menjajmo se dok još ima vremena. Ne na izborima, već duboko unutar bića.
Dragi profesore,
Pišem Vam jer Vam ništa ne mogu reći. Ne mogu Vam reći jer vi niste obično biće. Ne, vi ste nedodirljiva sila koja utiče na tok mog života koji nastojim da učinim što lakšim. Zato Vam se obraćam kao kosmosu, u prazninu, čisto zbog sebe.
Ako pričamo o bombardovanju, ono je počelo otprilike 7 dana pre smrti moje majke. U proleće.
- Kako si, mama?
- Ni mi je dobro, sine! Loša mi kurcilacija, pretisak visok, moram u ambalantu po recepte, a možda i u polukliniku kod pumpologa...teško dišem i kašljem k‘o da imam brkalozu! Jesi čuo da je Đoka, Mladenov sin, perisao prstatu? Dobro je da sam matora pa ne moram više kod ginehologa...upale jajnjaka su baš bile grozne!
- Dobro, bre, kevo, pa nije ovo vizita u bolnici pa da moraš u detalje... Šta ti treba iz apoteke, da kupim kad budem išao u nabavku?
- Iz apateke mi trebaju hapsule omega 3, cinak i vitamin C - najveći broj i ako nađeš vigantol - to je dobro za koronu. Morala bi i privatno u labaratoriju da uradim šećer i da primim nekciju gvožđa...
- Majkić, ima Ajronmen da postaneš od toliko suplemenata!
Uživajte u novom blogu moga gosta - docsumann-a!
Ako je Keruak umjeo da ljudima otkrije neonsku dugu u barici ulja, onda je Danijel Žeželj u tu istu baricu umočio tešku metalnu šipku i njome iscrtao jedan jedinstven, mračan i ujedno divan svijet.
I nekako mi se čini da ga je, kao obris leša prilikom uviđaja, crtao direktno na mjestu radnje - na tvrdom gradskom asfaltu...
U detinjstvu sam dedu i popa ljubila u ruku. Deda je mirisao na krave, a pop na tamjan. Meni uvek bilo malo muka od toga. Od žvalavih baba i oznojenih tetki sam bežala kao djavo od krsta, al’ nisam uvek uspevala da uteknem. Ljubili su me i za rodjendane razni rodjaci i vukli mi uši do iznemoglosti. Roditelji? Tužna priča, preskočiću.
U osnovnoj smo igrali igru poljubac-šamar. Treba da pogodiš ko je zamislio da se ljubi sa tobom. Ako pogodiš – dobiješ poljubac u obraz, ako promašiš – šamarčinu. Kad malo bolje razmislim, užasno