Pijani pecaroš duva vreo vazduh iz svojih tugom i alkoholom sprženih pluća.Promrzle šake uvijaju mu se i grče pred ispucalim usnama.Nalik golom drveću što ga okružuje,povijaju svoje ukočene prste kao krte i smrznute grane.
Razočaran životom,duboko uzdahne i nervozno pljune u stranu,pre no što se posveti raspakivanju opreme iz stare,nebrojeno puta okrpljene vojničke torbe.Tragovi toplog daha lede mu se oko usana,obešeni o čekinje prljave i neuredne brade.
Rano je jutro...nema nikoga.Ni jednog pogleda koji bi se začuđen zaustavio na silueti pogrbljenog čoveka