Ne bih rekao ni za život zašto sam odlučio da pišem o ćutanju? Ne bi iz mene izvukli ni zarez, kamo li slovo, o tajanstvenosti misli nikako me ne pitajte, one su zaključane u najzabitije predele uma, u zaborav, pod katancima i lancima ne vredi im ni da pomisle da izađu.
Mučim k’o zaliven, a znam mnogo toga. Začepio sam gubicu, presušio k’o izvor vode, nema izgleda da progovorim o bilo čemu, a ponajmanje o ćutanju.
Ćutanje je zlato! Ono je u trezorima, oko vrata u nedrima, na prstima .. u malom prstu je ćutanje, u završecima nerava, na jagodicama. Krv da mi pustite iz njih ne bih progovorio, nem sam, pogubio sam sve reči kojima mogu da kažem ono o čemu ćutim.
Napokon sam saznao, u penziju sam mogao da odem pre dve godine, mogu to da uradim i sutra, ali neću.Više od godinu dana okrećem telefone, šaljem dopise, zahteve, traženu dokumentaciju, taman sredim nekih deset godina radnog staža, ono se ispostavi da u tih deset nisu sređeno još dve. Sređeno je i to za pet minuta telefonskog razgovora. Pravnica u Fondu PIO zna svoj posao. Nije bilo dođite ili nazovite za nedelju dana, nego razmotriću i sutra šaljem listing. I bi tako. Sve uslove po Zakonu ispunjavam. I ja se prepadoh. I ne znam šta ću. I ne znam gde ću. I ne znam šta ću da radim u penziji. Zar sam toliko radio da ne radim ništa!?
Pre 29 godina, manje dva meseca rodila mi se kćerka . Jutros u 3 :o7 ona je rodila kćerku. Moja unuka teška je 3,82o kilograma i dugačka 53 centimetra.
Deda Milorad , pojma nema gde se nalazi. Osećaj blesave zbunjenosti isto , skoro isto , kada mu se kćerka rodila. Obećah da ću javiti i trenutno znam da sam na blogu. Dobio sam zadatak od babe da kupim piće , crno vino i kolu obavezno , pečeno prase i još ponešto sitno za meze , da obezbedim muziku, nazovem oko 5o-ak telefonskih brojeva - ona će preostale - a sve za večerašnju žurku
Ne morate mi poverovati ni jednu reč. Znam da počesto ne verujete ni sebi, zašto bi onda drugi bili u prednosti, imali tu privilegiju, iskorišćavali vašu dobrotu, razumevanje, težnju ka prisnosti...Da li, ako verujete sebi, možete u istom trenutku da verujete i drugima? Zbog čega je to bitno? Ja ne mogu da prođem ulicom, a da ne pogledam, ne u izlog prodavnica, nego u hodajući izlog na trotoaru: lepe, mlade, jedre žene same ili sa pratnjom, ponosno hodaju, uzdignutih glava, pritajenih pogleda, hoće da budu primećene. Gledam ih upravo tako, pa tek onda kao ženska biće puna strasti, energije, sopstvenog znanja i moći – što bi me, svakako, uništilo za prolet lastavice. Ponekad me sete na neku davnu ljubav, za taj tren pokušavam da pronađem ponešto od njih, ne oduzimajću ženama ni trunku njihovog značaja. Duboko verujem da one osećaju moju nevinost. Mora tako da bude, ako je drugačije moj pogled neće više skretati ka njima. Neće skretati nigde, po cenu da večno izgubim inspiraciju.
Znate, šta!?! Meni je dosta i EU, i navijača, i demokratije, i parada, i fudbalske reprezentacije, i ko će s kim i ko će koga ...Dosta mi je i rezolucija, i Holandije, i ljigavih poseta, i kad će pregovori sa Kosovom, i da l’ će da uhvate begunce, i Predsednikove kategoričnosti, i opozicionih političkih sačekuša, i skupštinskih nadmudrivanja.. Dosta mi je i MMF-a, i praznih obećanja, i lažnih moći, i tajkuna, i besplatnih akcija, i ko je preko noći postao bogat, i ko je zapalio žito...
I nije me briga što se po ceo dan vozikaju automobilima, i što /ne/će poskupiti gas i grejanje, i što je došla vruća jesen, i što /ne/zavirujemo u komšijsko dvorište, i da li će inflacija biti preko 8 , i ko će dočekati vanzemaljce i pristupiti njihovoj partiji...Nije me briga, bre, za Farmu, ni Velikog (i malog) brata, ni ko je obdareniji(talentovaniji) u vriskama preko medija, ni ko će gde za Novu godinu i da l’ će uopšte da je bude...
Čovek ne pamti ko je vladao i šta je vladalo pre njegovog nastanka. Pretpostavke su mnogobrojne – svetlost, zvuk, mračne sile tame, neljudi, ale i aždaje, dinosaurusi... možda i vanzemaljci ...tragovi i nagađanja postoje, kao i ovo moje. Vladavinom čoveka, od pećine do modernog doba, u raznim predelima zemaljske kugle, stvorene su poznate imperije koje su za sobom ostavljale dubok trag u svakom pogledu. Zapisivana su imena imperatora, njihova dela i nedela, sve što je kasnije pomoglo razvoju čoveka i čovečanstva, uspostavljanju civilizacije, njenom proširenju van matične planete.
Bili su to „uski„ pokušaji da se uredi i uneredi život, u granicama trenutne moći, bez spoznaje o kasnijim uticajima na druge imperije. Čovek je emotivno-intelektualno-stvaralačko biće i u svako svoje delanje, sem utroška energije i pameti, unosi i emocije, srce.
Ne volite pasulj!? Ni čorbast, ni gust, zapečen...sa rebarcima, slaninicom, kobasicom... ni klot... beli, žuti, šareni..? Ne možete ga jesti tri dana?! Ne treba voleti pasulj, on voli nas, svojim mirisom i ukusom, bogatsvom koje sadrži nudi nam priliku da se poboljšamo, izaziva osmeh, daje snagu...navodi nas na još...Prosto k’o pasulj.
Znam, nećete doći ni na Pasuljijadu (subota, 4.jun, temerinsko Vašarište)!? Ko će da proba 350 kotlića i još onaj od 1000 litara!? Ne želite da se izvalite na temerinskom Vašaru, ma, tuda su gacali razni konji,
Kako nekoga obradovati, usrećiti, dati mu do znanja da misliš na njega, da mu želiš dobro, da ti je do njega stalo, da si se setio da mu kupiš nešto za čim ima želju baš tog trenutka kada si odlučio da to kupiš!? Kako to uraditi da izgleda spontano, ne na silu, moranje, da mu se okrene ceo svet oko glave i čitav život u jednoj sekundi!? Ponekad su dovoljne sintice, npr. dodješ na vreme kući, na TV-u gledaš što voljena osoba želi, za 1. jul pokloniš cvet...
U potrazi za iznenadjenjem,a povodom 40-og rodjendana svoga muža, mlada žena je obijala
Visoko dva metra, moćno, čisto...nudi se...široko taman toliko da u njega stane vitka dama sa haljinama od struka što su po zemlji zahvatale dva kvadrata, bujnom punđom i raznoraznim šeširićima, perjem od retke živine, iglama sa rubinima ili nobičnim ukrasima koji su morali da izazovu pažnju ošacivača. Oko njega zlatasto drvo, izrezbareno nekim čudnim vijugama, preslikanim iz mozga tvorca; na metar od poda sto za nalakćivanje, nalickivanje, puderaj, iščešljavanje kosa, šminkeraj...i ono večno pitanje „ ko je najlepši na svetu“. Ovo ogledalo je verovatno uvek odgovaralo „ti lepotice“.
Poljubac pod anestezijom
Tvoj mali prst na nozi
Ne odgovara na povetarac
Tvoj skočni zglob zauzet je gibanjem
Tvoj list se umiljava samom sebi
Koleno ne uzvraća lutanju jezika
Bedro se izdiglo iznad u neba
Dolina boka usnula je između Amazona i Himalaja
Struk ti se uvija u sopstvenu želju
O, blesavog putovanja do pazuha koje se
Uvuklo u rame
Ruka je rukavac Dunava
Vrat se premišlja u ježenju
Uvo se pretvorilo