Koliko je svetska finansijska kriza prisutna kod nas videće se početkom juna mešanjem pasulja. Što više ljudi bude imalo varjače u rukama, biće znak da kriza još nije punom snagom udarila na ove prostore, a da je jedan od odbrambenih mehanizama pasulj. Naročito, kada se opere tri puta, odstoji preko noći, onda se sutradan uz raznorazne začine, crni i beli luk, rebarca, butkice, slaninicu, kobasicu i druge tajne sastojke dobrog ukusa i mirisa - u kotliću krčka, na jakoj, pa laganoj vatri, dva – tri sata.
Poljubac pod anestezijom
Tvoj mali prst na nozi
Ne odgovara na povetarac
Tvoj skočni zglob zauzet je gibanjem
Tvoj list se umiljava samom sebi
Koleno ne uzvraća lutanju jezika
Bedro se izdiglo iznad u neba
Dolina boka usnula je između Amazona i Himalaja
Struk ti se uvija u sopstvenu želju
O, blesavog putovanja do pazuha koje se
Uvuklo u rame
Ruka je rukavac Dunava
Vrat se premišlja u ježenju
Uvo se pretvorilo
„BLOG - personalna strana na Internetu, na kojoj autor vodi svojevrstan dnevnik sa sopstvenim razmišljanjima i komentarima,često tematski orijentisan.“ /Ivan Klajn i Milan Šipka „ Veliki rečnik stranih reči i izraza „/
Reklo bi se, čovek mora da ide u korak sa vremenom , jer ono neće njega da čeka. Osećaj da si zatvoren , učauren u maleni prostor gde vreme olujno protiče ostavljajući uvek iste prizore koje je nemoguće drugačije opisati sem onako kao prošli, pretprošli.. i mnogo puta ranije , stvara
Није од великог значаја само на данашњи дан спознати и препознати љубав, пријатељство, наклоност, драгост, умилност, сусретљивост... Цветом, парфемом, делом одеће, накитом...- изазвати, заслужити, купити пољубац, загрљај, блискост, интимност . .. Ни овим текстом привући, заинтригрирати, опчинити женску емоцију,
Nisam ni sanjao da ću zamrziti jesen, da neću više uživati u njenim čarima, bojama, šuštanju lišća, vazduhu, svetlosti, nagoveštaju novog...što me je očaravalao, dovodilao do ludila, jer kako nazvati stanje opšte izbezumljenosti zbog pronalska u drugome biću nečeg što ti ne da mira, što te danju i noću podbada, milo, ali zaboli ako uzročnik bar ne pomisli na posledice ili ih ne pomiluje rečima. Taman sam se osilio u prilaženju devojkama, bez straha, da će me ignorisati, išao u grad, gledao ih pravo u oči, počele mi se svidjati crvenokose, krivonoge, mršavice, tihe, šepuraste, plavih i crnih očiju, poput jezera i dugih noći, sa tankim prstima kao grančicama breze, sa štrikanim kapama i rukavicama, bez prstiju, one koje su stalno nosile knjigu i one koje su prodavale svoje telo i strast, a za ljubav nisu imale vremena...Bilo je i devojaka koje su išle ispred svog vremena /početak '70-ih/, bacale seme života sa nekih drugih podneblja, rizikujući da budu osuđene i odbačene, izopštene iz društva u kojem su htele da žive, da mu se totalno podaju udahnjujući mu neobičan smisao.
Nemojte se uzbudjivati gospođo, sve je to normalno, pa, niste Vi od gvožđa i kamena. I oni popuste i povilene. I oni imaju dušu, pitajte one koji ih obrađuju. Znate, skulptor kad uzme kamen ili gvožeđe, prvo ga gleda, merka, sa koje strane da priđe, gde će viši, a gde manje da odlomi, pazi da ne povredi, da ne udje duboko, prati liniju...To što se Vama dogodilo, slično je ovome o čemu Vam pričam.
Vi samo hoćete da me tešite! Razlika je, što skulpturu vekovima gledaju, a mene sada neće niko da pogleda, čak i „moj skulptor“, ni da nazove, razglednicu da pošalje...bio je to trenutak inspiracije, nemoći, potpunog predavanja...bilo je nestvarno, kad vam kažem...bajkovito, te dve nedelje bila sam u oblacima. Ej, ja u oblacima u ovim godinama, znate o čemu pričam!?
Milena, lepa i hrabra devojčica, duge crne kose sa pletenicom i crvenim obrazima, volela je neobične igre kojima je dokazivala svoje straplejnje, istrajnost i odlučnost, gotovo redovno birajući mene za rivala, odnosno saigrača. Šezdesetih godina prošlog veka nije bilo igračka iz prodavnica ili su se čuvale na ormanima i kredencima, a dolaskom gostiju oživljale bi na kratko u dečjim rukama. Zato smo znali da napravimo lukove i strele, drvene puške, praćke, lutke od kukuruzovine i blata, lopte krpenjače...ipak, najlepše igre bile su u prirodi i sa prirodom.
On priča, ona ga ljubi.
Izgubio sam 300 evra, totalno sam propao.
Mani to ljubavi, zaradićeš, vratiće se već nekako.
On ne zatvara, skoro jeca, pada joj u naručje.
Ona ga ljubi, a između brzih dodira usnama po koji gutljaj vode.
Osušilo se od poljubaca.
Kako sam glup, bezvredan, nema mi mesta na ovom svetu.
Šta da radim?!
Ljubi ga, gutljaj vode, poljupci sve učestaliji, da ne promaši koje mesto na glavi.
Privlači ga sebi.
Moja gošća: razmisljam
Годинама је све изгледало таман онако како тереба гледано из удобности њене фотеље у којој је седела ногу подвијених под себе и донекле отсутно превлачила дланом преко леђа својих хировитих мачака. Под прстима је осећала разлику – крзна су била сасвим лична особеност сваке од њих и чак и
Kako čovek može lako da se ogreši ne gledajući dalje od dometa očnog vida , ne gledajući drugim čulima, uzimajući zdravo za gotovo, osudjujući ispravno i normalno, ne ulazeći u opravdanost, u dubinu, verujući da je ono što vidi to i ništa drugo, verujući samo sebi ili delu sebe, ne proveravajući sliku, pojačavajući ton u glavi i pored šumova, upozoravajućih. Nezdravo je dugo biti u grešnom stanju. A, ja sam skoro petnaest godina, grešio dušu, bio u zabludi, osudjivao…iako mi je isprva bilo nežno, skoro ganutljivo videti