Izgubio sam izgubljeni prostor za djela poput sati. Te dane koje nagadjah svirepim mracnjastvom moga presamicenog uma. Bitak i bitno nalaze se u jednom koje zivi jos najraniju misao. Misljenje nas je zatvorilo u tunel kolapsa. Prezivljavamo jer moramo, moramo se osloboditi nase "slobode". Kako je nepostojana zatvorena sloboda. Okoncavaju mi najmilije stvari neposredno iz bitka bitnog ili ne. Osamucenje - lijepog li zvuka iz neznatog. Odvrce se cesma, cujem vodu kako pisti. Nije te strah, jer znas kako je umrijeti i ponovo zivi kukolj biti. Trpim trpnost netreperave zore. Budim se u kasne jutarnje

Krv

Stradanja

Bolesti

Patnja

Prisutni u svim

Drustvenim uredjenjima

Samo u razlicitim opusima

Suptilnih vandalizama!

Kao kurtizana prikriva svoju cednost,

Misleci samo na zrtvu!

Proizvod lijepog ili ruznog, sve je u jednom,

koga se to tice.

Kada neces ili nisi tu.

Jer taj "Svet" - "Sveti", ne trpi tvoj cijeli svijet.

Bile su zajedno te dvije jedinke. Nisu se razdvajale, cak ni zarezom. Stropostalo se vrijeme na njihova ramena prepuno mrznje. Zvale su se, gledale su se. Nisu progovarale. Samo su nijemo plakale dusom i cekale, cekale su da ih sabere izgubljeno. Tragom za prosloscu kroz tunele dalekog ja. Izlazom kroz neznano da znanjem saberu se, jer mrznja se mrzi iz neznanja. O daleki svijete moj, donesi mi mene da ne diram drugog svoga ja. Nedostaje mi moj prijatelj, koji se osjeca isto kao i ja. Odnesi, podnesi, zaobidji, zaokreni naglavacke ovaj svijet i mene da se nadjemo u praznovjernim sukobima i razmotrimo