Krivo mi dodje što se većina ljudi stidi svog porekla. Mi smo svi sa sela, 95% gradjana ima bar jednog roditelja koji je došao sa sela u grad, da završi školu npr. Tu se zaposlio i ostao. Kasnije, mi dečica s gadjenjem gledamo na selo. Roditelji nas ne vode često tamo, jer Bože moj, smrdi svinjac, krave se ritaju, buve ujedaju, a tek trava i krpelji, bolesti na
Vratila se s mora. Razočarana. Ma ne zbog smeštaja, provoda, temperature... Sve je bilo savršeno! Ali, uvek ono ali što devojci sreću kvari...
Šok se desio kada sam prvog morskog jutra u predivnoj sobi svoga apartmana oblačila kupaći kostim. Ispred mene ogromno ogledalo u koje udaraju zraci sunca, bela soba, ja belja od sobe i sledi ŠOK - pogled mi stade na levoj butini,
Čitala
Poslednjih godina, na svakom ćošku se mogu videti raznorazne kampanje, peticije, apeli koje za zadatak imaju da olakšaju ženi trudnoću. Ove ne mislim na medicinske aspekte, mada mi se čini da ta nebriga u zdravstvu potiče najvećim delom upravo odavde:
Pominjala sam u jednom od prethodnih blogova da sam imala tu (ne)sreću da budem na šalteru, znači u neposrednom kontaktu s ljudima. Nikada u životu za to vreme nisam videla nikoga, ni muškarca, niti ženu da je trudnicu pustio preko reda, samoinicijativno. Mi kao službenici, nemamo pravo da ljude puštamo preko
I počinje odbrojavanje, dokle ću da izdržim ?!
Jucerasnje popodne sam provela u kaficu sa raznim drugarima.... Smenjivali su se, a nas dvoje je sedelo sve vreme. Pricale su se, uglavnom, neke poslovne price, dosadne i izandjale, recesija, svetska kriza, presing, presing,presing.... Ma, mislim da ni sama vise ne verujem u to, iako moram da ubedjujem ljude tj. zaposlene da je to tako.....
Onda, ne znam ni sama kako, dodjosmo do licnih tema. Oboje nemamo jednog roditelja, majku. Inace, ne pricam o tome, samo meni bas bliski ljudi znaju. Ne znam zbog cega, pomalo me je sramota da pricam o tome, valjda zato sto se ljudima
Procitala sam danas da je nas direktor Poreske uprave izjavio da jedan deo trgovaca i dalje ne izdaje fiskalne racune. To smo znali odavno i primecujemo na svakom koraku. Tada sam pocela da se nerviram, bes je u meni rastao sve vise i vise... Ja radim na takvom mestu da sam non stop podvrgnuta kontroli, da nema sanse da se desi da budem neljubazna, da izgledam zapusteno, da ne ispostujem klijenta.... Zna se sta sledi posle toga..... A vec godinama idem u prodavnicu na cosku, mesaru, frizera etc. koji su me upoznali tokom vremena i vise mi ne daju racune ! Naravno, u pocetku, dok se nismo