Od starta "blogerske karijere" mučila me je neravnopravnost onih koji se svojim imenom i prezimenom potpisuju ispod tekstova i komentara u odnosu na one koji se kriju iza svakojakih nadimaka i skraćenica. Blog je jedna od logičnih i korisnih tekovina demokratizacije i liberalizacije medija, ali je, na žalost i na nesreću, zadržao nešto iz prethodnih, neslobodnih vremena: skrivanje iza šifri, tj. bežanje u anonimnost.
Tekst kolege Jurice Pavičića, koga takodje muči isti problem, sadrži u sebi argumentaciju sa kojom sam saglasan:
Konačno, dolazi kraj teroru anonimnih i agresivnih blogera
Moj kolega iz Crne Gore, pisac i novinar Andrej Nikolaidis, osuđen je prošle godine na drakonsku novčanu kaznu zato što je u crnogorskom tjedniku Monitor pisao o vezama filmskog redatelja Emira Kusturice i agresivnog beogradskog režima devedesetih. Sličnu sudbinu godinu i pol kasnije doživio sam i ja. Kazneni sud u Zagrebu osudio me na novčanu kaznu zbog klevetanja filmskog redate






