Hapšenje osumnjičenih za brutalnu likvidaciju novinara Slavka Ćuruvije svakako je vest koju smo očekivali još tokom 2001. godine, a evo dočekali tek 2014. O izvršiocima ubistva, kao i o nalogodavcima, pisalo se i javno govorilo još 1999. godine. U tome su svakako bili najglasniji i najuporniji rođeni brat Slavka Ćuruvije, Jovo Ćuruvija, nevenčana supruga Slavka Ćuruvije, istoričarka Branka Prpa, kao i Nezavisno udruženje novinara Srbije.
Беко је пре пар недеља понудио држави да откупи његов део у Луци Београд. Сада је на ту понуду одговорила "држава у држави" - Град Београд и "Београд то сам ја" - Драган Ђилас. У широко демагошком покрету "Ја као машинац радим конкретно и брзо посечем дрво" дошли смо до тога да је Драган Ђилас јавно, ноншалтно понудио 40 милиона еура. Одакле? Чијих? Колике су "скривене" надлежности градоначелника када тако преко колена ломи пословну одлуку вредну десетина милиона еура? Кажем "скривене" јер у оним јавним овлашћења за донoшење такве одлуке нема.
Zašto baš Ješić? Pa zato što mi se čini da jedini od trenutno pominjanih kandidata za naslednika Borisa Tadića ima znanje, veštinu, umeće, iskustvo i elementarnu hrabrost da DS izvuče iz gliba u koji su je uterali politikanti, šićardžije, karijeristi, tajkunski agenti i kameleoni.
Kao da čitam Politikin zabavnik i rubriku "Verovali ili ne". Ja znam da je Srbija zemlja beskonačnih iznenađenja i mogućnosti, ali i ja sam ponekad zatečen. Kao kad sam čuo za platu direktora Aerodroma Beograd.
17. decembar 2008. | 00:18 -> 07:24 | Izvor: B92
Čačak -- Milanka Vukadinović, poljoprivredna penzionerka, navodno, duguje Penzionom fondu gotovo 11 miliona evra, odnosno nešto manje od milijardu dinara.
Vrelo je ovo ljeto i sušno. Dobro vreme za one koji vjeruju u problem globalnog zagrijavanja te ne mogu vjerovati kako uopšte postoje i takvi koji u pomenuti problem baš i ne vjeruju.
Prilično se zagrijala američka politička scena- Predsednik Obama pokušava nekako izgurati glasačima obećanu reformu zdravstvenog sistema. Neće ići lako. Usudio bih se kazati "Mission impossible". Tako je to kad ispred sebe imate najjaču političku organizaciju koja ulaže na desetine miliona dolara u sve moguće pore američkog zakonodavnog sistema.
Čitao sam nedavno u lokalnim novinama "Houston
Ako u Srbiji postoji opozicija, ona nije u Skupštini. Ako u Srbiji postoji alternativa, ona nije u političkim organizacijama. Većina stranaka nije namerna da učini bilo šta, već želi da vrhunac svog delovanja doživi dolaskom na vlast. I da promeni 'njihove' ljude 'svojim' ljudima. I da se zarekne da će nešto raditi drugačije od 'njih'. Makar da promeni nazive ulica.
DS se zaglavio u 'postđinđičevskoj' fazi razvoja ali je tu, ipak, odabrao mrvicu apsolutne poslušnosti lideru i izbacio ideološki put. Bilo koji ideološki put. Novi predsednik će imati samo mehanizam koji se naziva DS. LDP je zaostao nešto ranije u verbalnoj matrici koja datira još iz perioda života Zorana Đinđića i tome dodao 'racionalizaciju poteza'.
Veći broj mojih prijatelja ogorčen je na izjave koje ovih dana daje Tadić. Od one da "će preispitati prisustvo međunarodnih snaga na Kosovu" pa do one da mu "Redžepi najavljuje rat"..Neki kažu i to da se predsednik ponaša kao da je 1998. godina. No oni greše, pogotovo greše ako misle da će to biti neki oružani sukob i da će ga izazvati država Srbija. Država Srbija u svemu ovome, samo nema izlazne strategije glede kosovske nezavisnosti i evo sad pokušava da dobije na vremenu i da je pravi ili dočeka da bude prisiljena da je ko drugi napravi..Koliko će to koštati Srbe na Kosovu,