Referendum i izbori, recept koji predlaže DSS za izlaz iz sveopšte krize i uspostavljanje države blagostanja, pre će biti da je smišljeni recept kako da se proba popraviti rejting stranke, jer se ne nudi ništa osim poznatih stranačkih floskula. Međutim, nudi se produbljivanje opasnih podela za ili protiv “stranog faktora», odnosno na patriote i izdajnike.
Da se naša država i društvo nalazi u ozbiljnoj krizi i ozbiljnoj situaciji, da ima prostora da se sa mnogo kritike govori o svim segmentima i politike i državnih institucija, to nije spornoi, niti treba dokazivati.
Naravno, da ne treba ignorisati ni izbore kao moguću opciju ukoliko bi ona nudila izlaz iz krize i stabilizaciju na duži rok.
Međutim, nisam siguran da su jedino novi izbori rešenje svih naših problema, da bi bili od tolike radikalne koristi da ih treba radikalno podržavati.
Zato nije teško ni dokazati da su razlozi kojima DSS i Koštunica obrazlažu zahtev za izbore dobar primer političke demagogije i potcenjivanja pamćenja i zdravog razuma birača.A vezivanje vanrednih izbora za referendum o našem ulasku u NATO je čist primer manipulacije u stilu sa izbornim sloganom «NATO ili DSS, odlučite sami» a to bi moglo biti i referendumsko pitanje.
Nema veze što nas niko nije pozvao u NATO, što nismo ispunili uslove niti smo kandidati, ali to je pitanje na kome se verovatno može malo popraviti rejting stranke, još ako se narodu objasni da je glup što još nije shvatio da nas je NATO bombardovao. Najnovije DSS otkriće je da zapravo NATO neće Srbiju u NATO već da on dođe u Srbiju da nas okupira.
Na sreću, ne koristim usluge „srpske" železnice. Na nesreću, živim u Srbiji, zemlji preko koje se pružaju važni evropski koridori, a koja je premrežena sklerotičnim prugama po kojima tutnje vozovi istom brzinom kao pre stotinu godina.
Još je, na vrhuncu karijere, Slobodan Milošević uočio problem i prepoznao šansu. Nadahnut vizionarskim duhom, otac nacije je, nekako u isto vreme, izdao naredbu da se ruše tuđe, komšijske tračnice, a da se po zemlji bestragiji, kojom je gazdovao, isplete mreža modernih pruga, nad kojima će, kao u prijateljskom Jasuši
Klivlend -- Srbija će uvek obezbediti najsigurnije uslove za održavanje Povorke ponosa i tako će biti i u budućnosti, kaže predsednik Srbije Boris Tadić.
On je poručio da država nikada neće ustuknuti pred nasilnicima, ali je istovremeno i napomenuo da Srbiji niko ne bi trebalo da drži
Sad rizikujem da se shvati kako branim vlasnike Luke Beograd (ili raznorazne druge tajkune) iako je moj post o jednoj sasvim drugoj stvari. O čemu se radi. Danas je Skupština Grada usvojila izmene i dopune Generalnog ubranističkog plana kojim je, između ostalog, promenjena namena i zemljišta koje pripada Luci Beograd (ili gradu, videćemo šta kaže sud na tu temu). U vezi sa tim B92 ponavlja priču iz Insajdera o izmeštanju luke, kažu ovako:
"Do danas niko nema odgovor na pitanje , zašto predstavnici nadležnih institucija nisu prvo doneli odluku o izmeštanju luke pa onda hektare zemljišta dali na licitaciju čime bi mnogo više novca otišlo u budzet ."
E sad, ovde je nebitna sama luka kao luka, ovo što hoću da kažem se može odnositi i na fabriku čarapa "Partizanku" (sada zgradu Oaza u samom centru grada) ili na bilo koje drugo preduzeće pominjano u Insajderu. Osnovna postavka Insajdera je da su se ta preduzeća izmestiti, a onda da se proda zemljište i tako zaradi mnogo više. Moj problem sa tom postavkom je što se nigde ne računaju troškovi izmeštanja.
podrška se zaslužuje, za nju se bori svakodnevno. svakim stavom, svakom izgovorenom rečju, svakim kompromisom
Pre dve nedelje, tacnije, 27. decembra prosle godine, u opstini Kula odrzani su izbori za predsednika i članove Opštinskog odbora Demokratske stranke, uzgred stožerne stranke vladajuće koalicije u ovoj opštini.
Kampanja za izbor novog predsednika i članove Odbora bila je duga , intenzivna i prilično prljava, ne samo zato što je bilo dva kandidata za prvog čoveka Opštinskog odbora, što ranije nije bio slučaj, nego i zato što u Demokratskoj stranci u ovoj opštini već neko vreme, a prema informacijama iz stranke, postoje duboke podele na dva tabora. Veoma je indikativno
Pre tri godine, Nora Vinsent (Norah Vincent) je živela kao muškarac. Nije promenila pol, nije započela dugotrajan proces hormonske terapije, Nora Vinsent uopšte nije transseksualna. Zašto onda? Odlučila je da živi kao muškarac da bi naučila šta to znači i kako to izgleda. Želela je insajderske informacije o muškarcima, o dinamici prijateljskih odnosa, o odnosu prema hrani, seksu. itd. O čemu razgovaraju,
Grad Beograd, a naročito njegovi neegzaltirani građani imali