Ne mogu da odolim a da ne podelim ovu ideju, a zovu je i plan, sa vama a koju mi je dojavila negde pred zoru jedna roda pre nego je odletela u tople krajeve ... zabole nju ...
Pre tri godine, Nora Vinsent (Norah Vincent) je živela kao muškarac. Nije promenila pol, nije započela dugotrajan proces hormonske terapije, Nora Vinsent uopšte nije transseksualna. Zašto onda? Odlučila je da živi kao muškarac da bi naučila šta to znači i kako to izgleda. Želela je insajderske informacije o muškarcima, o dinamici prijateljskih odnosa, o odnosu prema hrani, seksu. itd. O čemu razgovaraju,
Crni strvinar (desno) uz beloglave supove na Uvcu, foto (c) Saša Preradović
Rano ujutru, vozim kroz smreke, pašnjake i polja krompira, niz Zlatar ka Sjenici i dalje, ka mostu na Vapi. Kako se spuštamo, iz vedrog dana ulazimo u maglu. Da li ćemo po magli i ptičariti?
Ipak imamo sreće
Imam li ja to sreću što živim u Srbiji?
U vremenima kao što su ova (krizna, dakako) skoro da je univerzallni savet kako preživeti sledeći: "Setite se nekih svojih veština koje ste kroz život naučili, prikupite znanja razbacana po sećanju, pa to pokušajte što bolje da prodate". Kupaca se nađe uvek. Računa se valjda da je čovek individua, da je svaka individua katrakteristična po sebi, pa tako niko neće ponuditi "isti proizvod na tržištu“ - dakle, uspeh je zagarantovan. Moj "proizvod" je za sada internet začinjen još ponečim "za podučiti".
U Beograd su se vratili krajem avgusta i odmah su zaredjali po familiji, da pokažu boju i da čuju šta ima novo. Na Hvaru su bili potpuno odsečeni od sveta, radio nisu slušali, novine su stizale kako kad, uglavnom sa tri dana zakašnjenja. Uostalom, kako je rekla Rada, da se nešto važno desilo, već bi se nekako čulo. Dani su još bili vreli a ipak, nekakva se tiha zebnja osećala na sve strane. Ljudi su, ponovo, govorili tihim glasom, posle jedva primetnog pogledanja levo i desno, obično kad su pominjali nekog ko se izjasnio a posle ga nije bilo
Već mesecima se spominju neki stranački botovi i internet timovi stranaka, pre svega SNS i niko ne krije da oni zaista postoje. Istraživanje Radija 021 je pokazalo da političke stranke u Srbiji koriste softver za menjanje i umnožavanje IP adresa, čime zatrpavaju informativne portale komentarima i obesmišljavaju diskusiju na njima.
Ali, sve ima svoje granice, jer kada u nečemu preterate ono postaje vidljivo, ogoljeno i providno. Tako je i sa botovima i došlo se do tog nivoa da kada vidimo odnos plusića i minusića u komentarima koji je protivan zdravom razumu, prvo što uradimo pomislimo "Evo opet botovi manipulišu"... Na temama kao što su lažni doktorati i Zakon o radu to je bilo tako providno. Botovi su ušli u javni diskurs, znamo za njihovo postojanje i sada, svaki put kada vidimo odnos plus/minus koji nam je sumnjim, pomislićemo na botove, pa makar oni nemali udela u tome.
Ono što hoću da kažem jeste da su stranački botovi postali kontraproduktivni i napravili su više štete no koristi strankama za koje rade, jer mi građani smo možda sisali vesla, ali toliko baš i nismo!
prenosim tekst autorke Tamare Nikčević iz magazina BH Dani:
DANI:Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića najavila je da u slučaju izbacivanja riječi genocid neće glasati za predloženu rezoluciju. Jer, šta taj tekst onda ustvari znači?!
"Ne znači ništa" - kaže Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije. "Time se rezolucija praktično obesmišljava i tako nešto Evropa neće prihvatiti."
DANI: Zašto predsjednik Tadić odbija da spomene genocid? Da li ste primijetili