Ovih dana se neki renomirani blogeri na ovom blogu (Vidi 'ARGUMENTAVANA NATO-FILIJA' od 23. oktobra) zdusno zagovarali potrebu da Srbija poradi na tome da udje sto pre u NATO. S tim u vezi, slobodan sam da ukazem na jedno autoritativno pisanje u SAD o problematici NATO:
Dzordz Fridman, direktor i prvi analiticar americke agencije „Stratfor" (Strategic Forecasting, Inc.), koja slovi za 'najvecu online nevladinu obavestajnu agenciju', 28. ovog meseca je objavio osvrt sa zanimljivim naslovom: "2008 GODINA I POVRATAK NACIJE-DRZAVE. U osvrtu se govori o impotentnosti
Sit back, relax, swallow the red pill and let go of your frequency of fear. Can't relax? Well that's because you don't know this. (Sorry, no Serbian - but we all know it's not required for this one.
I was never a fan of the system. Job, mortgage, 2.4 kids, big car. No thanks. I could never quite believe that that was what life was about. I wanted to travel, explore, enjoy a good time with friends. I never really felt like I wanted "more", but rather that I wanted "life". I avoided joining the rat race from the start - rebelling at school, dropping out of college, backpacking and exploring,
Prvi april je idealan dan za stupanje na snagu bilo čega, jer uvek postoji mogućnost da se izvadite "da ste se samo "šalili", te jednim aprilililili možete izbrisati sve prethodno rečeno.
" Mož da bidne, ali ne mora da znači..."
Zakon o sprečavanju sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija je po svoj prilici još jedna "kalaj rabota" jer je i on usvojen za nekog drugog, a ne za nas, za Srbiju, a posebno NE za funkcionere ili političku nomenklaturu na vlasti. I ta prokleta Evropa što nas tera da donosimo zakone, tek koliko da postoje, bar na papiru.
A nesrećni Radoje Domanović, koga sam već previše puta citirao, pre stotinak godina je napisao:
Ovim pismom koje sam poslao bratancu pre dva-tri dana završavam seriju za početnike. S obzirom da su to samo malo editovana pisma ljudima sa kojima se pišem i pričam, pa po prirodi stvari neke stvari o Turskoj već znaju, stvar nije zamišljena kao detaljni "brifing" o turskoj stvarnosti ali, nadam se, pruža neke osnove, a možda i neko seme preispitivanja.
Razmišljam o tome kako me uvek, iznova oduševi zaključak da „nije prvi ko je prvi", samoproglašenje za moralne pobednike, i uopšte taj pokušaj da svaki poraz pretvorimo u pobedu. Istorijski posmatrano, a rečnikom psihoanalitičara izgovoreno, to sigurno mora da je neka trauma u detinjstvu!
A šta će nam veće traume od najtragičnijeg poraza u srpskoj istoriji. Boj na Kosovu je i u trinaestercu, zvanično, najveća naša pobeda!
A fin smo narod, kao da smo prvi susedi Finske. Malo smo, doduše, prgavi. Ali, dobri smo u duši... i junaci... svi odreda... Ponekad se,
Entoni Viner… Do pre nedelju dana poznat kao istaknuti demokratski kongresmen iz Njujorka, prvi put izabran u Predstavnički dom 1998. Energični političar, vatreni borac za liberalnije odredbe zakona o reformi zdravstvene zaštite, „radoholičar“ čije osoblje u Kongresu često ne može da podnese pritisak konstantnih obaveza, oženjen glamuroznom Humom Abedin, saradnicom Hilari Klinton…
Od prošle nedelje, pa verovatno zauvek, poznatiji kao čovek koji je greškom poslao svima koji ga prate na Tviteru svoju fotografiju u donjem vešu, eksplicitne prirode, namenjenu jednoj
"Поздрав! Поштовани, купили смо имовину за 11.000 евра. Платили порез од 800 евра и дали мито од 400 евра при регистрацији имовине."
Грађани пакистанске државе Панџаб (становништво од око 100 милиона људи) свакога дана шаљу бројне СМС поруке сличне садржине Шахбазу Шарифу, главном министру Панџаба. Те поруке се прикупе и групишу