Vreme nakon Drugog svetskog rata kao vreme „velike sinteze" protivrečnih tendencija epohe će zapravo biti vreme geopolitičke ravnoteže i balansa među svetskim silama, što je konačno rezultiralo politikom detanta (franc. détente - opuštanje) među velikim silama koja je na snazi bila u centralnom delu ovog perioda - od sredine šezdesetih do početka osamdesetih godina 20. veka. Državnici koji će obeležiti ovaj period će više biti skloni pregovaranju nego konfliktima, koristeći same konflikte uglavnom kao sredstvo za jačanje pregovaračke pozicije, a ne kao cilj sam po sebi. Možemo reći da je, nakon pola (dvadesetog) veka u kome su takt događaja određivali neuravnoteženi destruktori poput Vilhelma II i Hitlera, nastupilo vreme u kome će takt određivati uravnoteženi državnici u najboljem maniru bizmarkovske diplomatije.
U susret internacionalnoj 2010. godini napisao sam i na personalnom internet prostoru objavio tekst pod naslovom „Staro leto dvadeseto". U duhu konfesionalne tolerancije i poštovanja oba kalendara, odnosno obe Nove godine, isti tekst, skraćen samo za poslednju rečenicu, ponavljam na ovom mestu. Ako nekoga zanima i ta rečenica, može je pročitati ovde.
Sledi pomenuti tekst:
Uobičajena politička dihotomija na poziciju i opoziciju u Srbiji odavno ne postoji. Možda se uzrok, ali ne i opravdanje, može
Књигу пише зли Трибунал-(Х)ага:
"Рашо крив си крвави ти зуби!"
Кад је Раши књига допанула,
Књигу чита горке сузе рони
"Ђе ме шаље од моје фотеље?
Ђе ћу бјежат` из земље Србије?
Нећу бјежат` из свијете земље,
Цара Лазе и пресветог Саве.
Но ћу бјежат горе у планину,
као што је бабо отлен дош`о!"
Оде Рашо горе
Šansu koja mu se ukazala Bonaparta maestralno koristi nizom uspeha na bojnom polju, koji veoma uvećavaju njegovu popularnost u metropoli i uopšte širom Francuske. Sve vreme ove faze u kojoj je iz dana u dan bivao sve popularniji, on se, izvlačeći pouke iz pada jakobinaca, svestan da vreme traži sintezu i stabilnost, upinjao da balansira između različitih revolucionarnih krila, držeći se sada podalje od radikalnih krila revolucije koja su pokušala da zbace Direktorijum u tzv. „zaveri jednakih" u martu 1796. godine, što im nije pošlo za rukom.
No, Bonaparta se ne približuje ni restauraciji i rojalistima, pazeći da ne prekorači naglo granicu između Revolucije i Restauracije, vešto gađajući aktuelni „srednji vektor" vremena, odnosno ishodišnu rezultantu među suprostavljenim silama akcije i reakcije.
To je interesovalo i Olju Bećković koja je iskoristila Vučićevo gostovanje da mu nekoliko puta postavi pitanje "ZAŠTO BRE IZBORI?" na šta je prvi potpresednik vlade uporno ponavljao unapred spremljenu mantru "da proverimo volju naroda" iako to zapravo ne znači ništa.
I stvarno zašto izbori? Ima najmanje dva smislena odgovora na to pitanje:
Da neprirodna pozicija u kojoj manjinski SPS ima premijera dok državu sa izmišljenje pozicije prvog potpresednika vlade manje više vodi Vučić bude izmenjena. Drugi razlog može da bude i stvaranje velike koalicije sa nekom idejom.
A ništa manje logično nije da su oba odgovora tačna i da su deo iste priče. Dakle moguća je, kao u Nemačkoj velika koalicija.
Dok ovo pišem je u kratkom govoru dosadašnji Premijer Holandije Jan Peter Balkenende dao ostavku na sve partijske funkcije. Na ovakve Premijer čovek zbilja može da bude ponosan, jer preuzimanje odgovornosti i jeste demokratija.
Premijerova CDA (Hrišćanska Demokratska Stranka) je izgubila 20 sedišta u holandskom Parlamentu.
Sa rečima da i ovo (ostavka) predstavlja deo političke odgovornost političkih Lidera, Premijer Jan Peter Balkenende se zahvalio na ukazanom poverenju.
Glasači su rekli svoje a konsekventi Premijer je preuzeo političku odgovornost
Posle svih gnusnih afera u srpskom zdravstvu, a potonja sa citostaticima je monstruozna, ostavku Tomice Milosavljevića ne bih smatrao moralnim činom. Ona je pokušaj ''bekstva od odgovornosti''.
Samo dan ranije, premijer Mirko Cvetković je izjavio da nijedan ministar nije radio loše i da on na njihov rad