Prethodnih nedelja najpre je Boris Tadić optužio Dačića da je sarađivao sa s kriminalcima, te da je odavao informacije narko-klanu. Onda se oglasio Dragan Marković Palma rekavši da je “sve to pakovao pokojni Miki Rakić”, koji je uz to i ucenjivao šefa socijalista. Bili ste u to vreme u toku sa svime što se dešavalo u državi, pa nam recite šta je od ovoga istina?
Kod frizera Kize često srećem jednog zgubidana, ne znam mu ime, svi ga zovemo Čupa. To je čovek od 30 i kusur godina bez ikakve formalne i praktične kvalifikacije. Godinama krade bogu dane. Na tom, neobično lepom licu, vidiš da su ponestale ideje, ako ih je ikad i bilo.
Uglavnom, Čupu, sa takvom reputacijom često vidjam s metlom u ruci kako čisti ispred salona. Ili šiša živu ogradu. Ponekad opere nekoj mušteriji kosu. Jutros sam ga zatekla kako „gazdi“ čuva parking mesto.
Za te sitne dobrovoljne gestove, Čupa dobije i neku sitnu kintu.
Често чујем колегe и пријатељe у Србији да причaju о пензијама и давањима из система социјалне заштите, попут накнада за време породиљског одсуства и боловања - то су углавном приче које говоре о систему који је прекривен велом тајне. У њима се као ликови појављују анонимни јавни службеници који издају (или пак не, како им се
Prošlog utorka, napisao sam da Goran Marković (u ostatku teksta GM) o Đinđiću i Vučiću sme da kaže sve ono što nije smeo o Titu i Miloševiću. Zbog toga mi je napisao odgovor (Peščanik) u kom je objasnio sličnost između Adolfa Hitlera i mene. Zato revidiram svoju tvrdnju: Marković o Đinđiću, Vučiću, pa čak i o meni, sme da kaže sve ono što nije smeo ni da pomisli o Brozu i Miloševiću.
Sa početkom Prvog svetskog rata De Gol će kao komandir pešadijskog voda od samog početka biti uključen u najžešće bitke, hrabro se u njima držeći, bivajući ranjen već na početku rata. Neko vreme provodi u bolnici, kritički razmišljajući o taktici francuske armije, da bi po povratku na ratište ponovo bio ranjen, ali i dobio prva eksplicitna priznanja za hrabrost u smislu oficirskih preporuka, bivajući ponovo ranjen u velikoj bitci kod Verdena 1916. godine, padajući ovaj put u nemačko zarobljeništvo. U nemačkom zarobljeništvu upoznaje ruskog oficira Mihaila Tuhačevskog (Mikhail Nikolayevich Tukhachevsky), jednog od budućih komandanata ruske Crvene armije, sa kojim razmenjuje ideje o mehanizovanim, brzim, oklopnim jedinicama, za koje su obojica bili uvereni da će rešavati buduće ratove.
Predsedavajući panelu o obrazovanju, na Kopaonik biznis forumu pre desetak dana, Svetlana Kisić nas je podsetila da će od petoro šestogodišnjaka u svetu danas njih troje raditi na poslovima koji još ne postoje. I srpske stručne srednje škole obrazuju decu za poslove koji ne postoje. Ali dok je gospođa Kisić govorila o potrebi obuke dece za poslove budućnosti, srpske škole uče ih veštinama prošlosti za poslove koji su izumrli. Taj ogroman jaz između onoga što zahteva moderno, tržišno orijentisano obrazovanje zahteva i onoga što nude srednje stručne škole u