Denijel Elsberg, američki heroj, čovek koji je objavljivanjem tzv. Pentagon papers doprineo kraju Vijetnamskog rata, je u nedavnom intervjuu ispričao sledeću anegdotu: primajući nagradu koju federacija sudija nemačkog pravosuđa dodeljuje poznatim whistleblower-ima upitao je kako se na nemačkom kaže whistleblower. Dobio je odgovor da na tom jeziku ne postoji ta reč. "A šta bi bila najbliža?" insistirao je. Odgovor je glasio - izdajnik.
Anegdota ne samo da ilustruje nedostatak reči whistleblower na drugim jezicima, nego neodoljivo podseća na onu "jednima teroristi, drugima borci za slobodu." Iz ugla onih bezuslovno lojalnih vladama, korporacijama i uopće organizacijama koje nastoje da sakriju prekoračenja, zaobilaženja ili ignorisanja zakona i pravila whistleblower-i su izdajnici. Onima koji gaje iluzije da zakoni važe za sve, te da se otkrivanjem zločina nešto može promeniti i/ili neko pozvati na odgovornost, whistleblower-i su heroji.
Ovih dana se u američkoj blogosferi (i šire) vodi žestoka rasprava o tome da li je redov-specijalista [private specialist] armije SAD Bredli Mening [Bradley Manning] izdajnik ili heroj.
Mogu li se, u Beogradu i Srbiji, na prste jedne ruke nabrojati ljudi, poput Bogdana Bogdanovića, antifašiste, profesora, umetnika, humaniste, gradonačelnika Beograda... Pa ipak jedva da se našlo mesta za vest da je u toj i toj godini, preminuo u Beču. Možda zato što je bio redak, možda zato što je u II svetskom ratu, kao antifašista bio na strani partizana, možda zato što je bio humanista, možda zato što je bio kreativan, možda zato što su ga studenti voleli, možda zato što je bio gradonačelnik Beograda - kao rođeni Beograđanin, možda zato što se suprotstavio SANU i dao ostavku na članstvo, možda zato što se suprotstavio velikom Slobi, možda zato što ga je svet priznavao i uvažavao, možda zato što je radio i stvarao do poslednjeg trenutka...
Ili je sve tako jer su ga iz Srbije oterali oni koji su, svojevremeno, na vratima njegovog stana u Beogradu ispisivali crvenim slovima “Ustašo”. Hoće li mu neko, bar danas, reći : “Izvini Bogdane i hvala ti na svemu”
Biografija (B92)
Neke od izjava Verice Barać:
21.04.2009. Stranke na vlasti najgrčevitije brane javne fondove, javne nabavke, javna preduzeća i ne dozvoljavaju njihovu kontrolu upravo zato što se iz njih finansiraju političke partije.07.04.2010. Višegodišnje kontinuirano donošenje štetnih odluka dovelo je do opasnosti da Srbija uskoro ostane
Koliko su kod nas u Srbiji država, istoričari, političari , javni delatnici , pisci i štanceri udžbenika i novih istorijskih čitanki uporni u minimiziranju i brisanju sećanja na ljude i događaje iz antifašističke borbe, toliko su Rusi još uporni da nas ipak na to potsete.
Dok oni ulažu ogromni trud i napore da dokažu da 2. svetskog rata nije ni bilo osim kad im zatreba licitiranje sa srpskim stradanjima u tom ratu, Rusi nam uporno “imputiraju” antifašizam, a mi se ponašamo kao Pavle Vujisić u onom filmu kad mu pomenu neku gospođu o kojoj pojma nema a on kaže “Gospođa Pešić, o daaa, daaa”.
Srbija je zaboravila sebe, uvela kolektivnu amneziju na period od 1918. do 1999.godine.
I taman kad neki naši pomisliše da su konačno završili sa glumljenjem antifašizma zbog Rusa, a ono Rusi nas opet potsetiše, ne ostavljaju nas na miru ,pa uvrstiše film «Bitka na Neretvi» među 10 najboljih filmova o 2. svetskom ratu.,a onda i Medvedev dodeli medalju našem akademiku Dobrici Ćosiću.
Nekoliko dana pre toga bi jubilej našeg Valtera.
Šefica poslaničke grupe DS-a, Nada Kolundžija, uplela se kao "pile u kučine" braneći neobranjivu normu iz Zakona o elektronskim komunikacijama, onu da BIA po vlastitom nahođenju može kontrolisati sve komunikacije koje mi građani imamo tim putem. Slaba je uteha to što se obećava da oni neće slušatii ili čitati sadržaje tih komunikacije. Kako god, to ustav Srbije, ovaj isti sa sto mana, ne dozvoljava, a postoji i presuda evropskog suda za ljudska prava. Kolundžiju, njenu stranku i njene koalicione partnere to uopšte ne zanima. Oni misle da je to u redu i kriv je svako ko drugčije
Na srpskoj politickoj sceni, uzviknuli bi neki pobjedonosno, vise nema relevantne politicke opcije koja u svom rijecniku nema rijeci kao sto su euro integracije, il' recimo evropski standardi. Skeptici, kojih najvise ima medju onim sto se politikom bave kao naukom, bi na ovo odgovorili da su rijeci na politickoj trznici prilicno jeftina roba, te tako biti deklerativno za evropske standarde, moze da znaci mnogo, ali ne mora znaciti nista.
Da li je ovaj proces deklerativne evropeizacije srpske politicke scene ustvari pokazatelj da je novostvorena, kako je predsednik Tadic
Verujem da je većina građana Srbije, bez obzira na političke razlike, javno ili u sebi podržala predsednika Tadića kada je govorio o “nepristojno bogatima», o redovnom plaćanju poreza, borbi protiv kriminala, ali i s pravom očekuju da državni organi i mediji pokrenu široku i ozbiljnu kampanju da se obelodani ko je «nepristojani» i da im se na pristojan pravni način stane na put.
U pravu su i oni koji kažu da nisu čuli ništa što nisu znali, a da bi voleli da su čuli da je država, političke stranke, nevladin sektor i sve relevantne društvene snage pokrenule ozbiljnu akciju na širokoj osnovi da konačno rasčisti ko šta i koliko ima i odakle mu, da utvrdi ko ne plaća porez, a taj neka prvo plati pa onda u zatvoru objašnja zašto nije plaćao i platio. A onda neka država od tih para pravi mostove , a ne da to urade tajkuni i da im to služi kao patriotsko pokriće za sve što su radili i rade..
I taman kad nakon nekoliko akcija pomislismo da je operativna akcija pod nazivom “Očistimo Srbiju od kriminala i korupcije”u punom zamahu u štampi nas opet lože na nove afere, iako od 2000. godine stalno živimo u aferama.
Sada se pojaviše novinarske provokacije koje ne čačkaju saamo one koji su na «nepristojan» način obezbedili sebi natprosečno pristojano bogastvo, već se bogami postavlja i pitanje šta nam je država radila 10 godina.
Dakle, Dakle novine kažu «Država proćerdala 72 mlrd. dolara», a da li su odgovori u ovim “Država zagubila 5 mlrd. € donacija”,“Pet miliona za 44 plate”,«Najviše utaja poreza ide kroz fantomske firme» i sličnim slujavevima treba svakako da utvrde nadležni organi i bilo bi nepristojno da to prećute, a da “Spoljni dug 23,3 mlrd. evra”i da građani pojedu celu platu, koji je imaju, posledice i toga ne treba utvrđivati.
Znači, od toga našeg neprijateljskog Zapada, EU, SAD i članica NATO nije nam se gadilo da nam od 2001. do danas uđe oko 7,2 milijardi eura.
SSSS
TANJUG 15U200 1444 1506
UPR:VAC-SRBIJA-ARANZZMAN
Medijska grupacija VAC okonccava svoj angazzman u Srbiji
BEOGRAD, 15. juna (Tanjug) - Medijska grupacija VAC je
odluccila da okoncca svoj angazzman u Srbiji i da se postupno
povucce iz zemlje, saopsstila je danas ta medijska grupacija.
" Sve tvrdnje da VAC grupa hoche da izvrssi pritisak na
nekoga su u potpunosti
izmissljene i VAC grupa se nada da zemlju neche napustiti u
svadji uprkos velikim tesskochama i javnim klevetama", navedeno
je