Danas je taj dan - Đurđevdan, Dan Grada Kragujevca!
Praznik, slava, dan kada se primaju rođendanske čestitke i pokloni u vidu potpisivanja raznih svečarskih, poslovnih i sličnih dokumenata za koje se veruje da će popraviti stanje u privredi, kulturi, sportu....Lepe reči obećanja, čestitke!
I nema nikog ko je protiv obeležavanja,
Vesti koje se mogu pročitati vezano za diplomatske inicijative u odnosu na konačno rešavanje statusa i odnosa između Srbije i Kosova, postaju sve zanimljivije i sve učestalije.
Situacija na Kosovu i problem njegova statusa, te odnos i incijative Srbije prema tome pitanju, vraćaju se na svetsku političku i medijsku scenu. Nosioci novih incijativa za ubrzavanje rešenja sporova oko Kosova su SAD i Evropska unija, što dodatno uozbiljuje celu stvar.
Pre skoro dve sedmice došlo je do havarije na naftnoj platformi kompanije British Petroleum u Meksičkom zalivu. Od tada se, svakodnevno, u more izliva oko 210,000 galona sirove nafte.
Tragedija ozbiljno preti flori i fauni Zaliva, ali i lokalnim žiteljima Luizijane, Misisipija, Alabame i Floride koji žive od ribarstva i turizma.
„Stidi se! I stid je revolucija“
Pristajem da je ovo možda subjektivna interpretacija onoga što je student Cile, rekao Perici u filmu „Varljivo leto '68-me“. Nešto u stilu onoga kada smo slušajući stare radio prijemnike, sa poznavanjem engelskog toliko da smo se pitali šta li znači ono the (verovao sam kao mali da ću „ceo engleski“ da naučim kad budem znao šta znači the) natucali reči pesama, pa se hvallili kako smo čuli fenomenalnu stvar od grupe „Police“ - „Mesečina, bato“.
Dakle,
Evo, 4. maja će službeno, trideset godina da je umro Josip Broz Tito. Neslužbeno, možda se njegova smrt dogodila koji mesec ranije, a možda i nije. Ispričaću tokom ovoga teksta jedan detalj koji mene upućuje da je verovatno umro u februaru, ali to nije najbitnije za ono što zapravo želim ispričati.
U momentu kad je objavljeno da je Tito umro, nalazio sam se u vojsci, u Ribnici na Dolenjskom, varošici oko 40 kilometara udaljenoj od Ljubljane. Lepa je Ribnica. I sada se sa nostalgijom prisetim nekih detalja iz jednogodišnjeg života tamo. Recimo, sedenja "Pri Cenetu", Marijaninih
Da, tako je, 1. maj ovde više nije, u punoj meri, simbol onoga što je "oduvek" označavao, već je, za jedan deo populacije, simbol sećanja na vreme koje je prohujalo, tj. simbol nekadašnjih uranaka, koji se dešavahu u doba društveno-ideološkog poleta.
Sve bi se tokom ranih jutarnjih časova sjatilo po poljanama, parkovima, oko spomenika, po širokim travnjacima... I staro, i mlado, i narodnjaci, i zabavnjaci, i funkcioneri, i radnici... - svi bi se slili u šarenu gomilu i, vukući izraz neke poludefinisane, suzdržane sreće, čaprknuli svoj komadić te atmosfere. Tu je muzika
Kad je, ono pre možda godinu dana, Vuk Jeremić, zagužvao sa Hrvatskom, iz političkih razloga dakako, dodao je tome i ličnu notu i kazao da nikad ne bi otišao na godišnji odmor u Hrvatsku.
"Mislim da građani Srbije trebaju ići na odmor na ono mesto koje je u skladu s njihovim, pre svega, materijalnim mogućnostima, ali i tamo gde se osećaju sigurno i gde su dobrodošli", kazao je tom prilikom za "Pres"Jeremić, sugerišući i ostalim građanima Srbije da ne idu na letovanje u Hrvatsku.
Osećaj sigurnosti je zaista koliko objektivni stav,