"...velikodušan rođače

raspolagati tuđom mukom

nije mala zajebancija..."

."Tko to tamo pjeva"....Džoni...

Tiodorović je, obraćajući se članovima komisije upitao da li zanju za ponudu "Torlaka", na šta mu je odgovoreno da ne znaju.

Tiodorović je potom konstatovao da je ponuda data 15 minuta pre početka otvaranja ponuda, a potom je počeo da čita ponudu "Torlaka", što je izazvalo negodovanje pravnog zastupnika “Jugohemije”, odnosno “Novartisa”.

Tiodorović: Uvozni i ponuđač bi bio institut za virusologiju "Torlak". Količina je tri miliona doza.

Predstavnik “Jugohemije”: To nema pravo da se čita. Vi nemate pravo ovo da čitate. Nemate pravo.

Ja zaista ne mogu da verujem kome je u vladi povereno da radi reformu penzionog sistema. Sa svojim timom. Sa 2.5% glasova na prošlim izborima. Bez da je napustio granice bivše proširene domovine. Bez da govori i jedan strani jezik. Najveće opterećenje poreskih obveznika i budžeta. 4 milijarde evra tereta godišnje. Reforma od koje zavisi ekonomska budućnost Srbije i konkurentnost njene privrede ...

Reforma treba da pođe od toga da se od donošenja novog zakona napravi presek i podela na dve grupe: trenutni penzioneri i akumulirane godine staža onih koji još nisu u penziji u jednoj grupi i nove godine staža za sve građane koji još uvek rade. To je i pravedno, a i pride dovodi do eliminacije nepotrebnog potpredsednika iz odlučivanja o mojoj i vašoj budućnosti.

Najbolja britanska serija svih vremena, Only Fools and Horses (kod nas prevođena kao Mućke), završavala se pesmom God bless Hooky Street :

No income tax,
No V.A.T.,
No money back,
No guarantee.
.....

Doduše nije bilo advokata u njoj.. Možda zato što advokati plaćaju VAT (porez na dodatu vrednost - PDV)? A možda i ne plaćaju... U Srbiji ne, to sad svi znamo. Advokati u Srbiji počeli su trodnevnu obustavu

I was there when the Wall came down on November 9th, 1989. On the very evening the changes were announced on East German Radio, I was sitting on a tour bus that was taking students of the Cologne Musikhochschule to Berlin. At the time, I was studying composition with Prof. Krzysztof Meyer who had set up an exchange with the Berlin Hochschule der Künste (now Universität der Künste). For this, the composers from his class as well as a few other musicians embarked on this trip, for which I had just completed a new piece in 17-tone equal temperament (later named Two Cartoons) and had the whole

danas sam video snimak ultimativnog banovanja aleksandra stankovica od strane kusturice. slabo sam ispratio sta se to tacno desilo a najave su me drzale u uverenju da cu videti znatno vise varnica nego sto ih ima na kraju na snimku. naravno, ostaje pitanje kako su kasete "zaboravljene" i da li su "otete"... kolorit tog izbacivanja s planine (u privatnom vlasnistvu?) mi je izmakao pa sam ostao samo sa snimkom pitanja, odgovora i prekida razgovora.

Evo, sutra je 20 godina od pada Berlinskog zida. Nemam nameru razglabati o tome šta je značio taj događaj,koliki je njegov istorijski značaj, ko je razumeo a ko nije šta se događa. No, svakako je zanimljivo pogledati gde smo danas, kako stojimo mi u Srbiji, kako stoji druge zemlje nastale raspadom bivše SFRJ, a kako one koje su se tada uspele izvući iz "medveđeg zagrljaja" i u međeuvremenu se integrisale u EU.

Sve zemlje istočne Evrope po BDP, prema pisanju časopisa The Economist ( ne onoga Đelićevog), su ispred Srbije, i to značajno.

Srbija danas ima BDP od 5.480

Jučerašnji Novi list (iz Rijeke) objavio je - povodom 20. godišnjice pada Berlinskog zida - intervju sa mnom (autor: Tihomir Ponoš). Prenosim ga ovdje - bez uvodnog teksta, dakle samo pitanja i odgovore.  Naslov je "Nakon 1989. živimo u bankokraciji".

Prije 20 godina Europom je prohujala slobodarska ideja liberalne demokracije, a tri godine kasnije Fukuyama je objavio svoju ideju kraja povijesti upravo u liberalnoj demokraciji. Na neki je način liberalna demokracija doista trijumfirala, jer nikad toliko ljudi barem formalno nije živjelo u njoj.

Svi mi, il' ogromna vecina imamo pravo glasa. Nejednakost postoji u nivou obrazovanja, nivou znanja, bogatstvu, pristupu medijima,  pristupu institucijama. Ova nejednakost  je sastavni dio realnosti i usprkos ovakvoj nejednakosti Robert Dohle u svom poznatom djelu "Who Govern" (Ko  vlada) zakljucio je da je politicka moc ili uticaj, suprotno kako mnogi misle, ipak  rasirena u politickom sistemu a ne koncentrisana u  malobrojnoj al' mocnoj eliti americkog drustva. Daklem sve fercera kako treba jer je politicka moc ipak pluralistickog a ne elitistickog karaktera. Od vremena